Velikosrpski medijski delirijum. Tako se može objasniti situacija koju proizvodi velikosrpski nacionalistički duo Dodik – Vučić, a sve navodno zbog rezolucije u genocidu u Srebrenici koja će po svemu sudeći proći glasanje Generalne Skupštine UN-a.

Prema ovdašnjim političkim analitičarima pitanje je da li to rade da bi prijetnjom o izbijanju ozbiljne krize ukoliko rezolucija prođe natjerali međunarodni faktor da sjedne s njima za zeleni sto i u pregovorima im da ono što im u BiH nedostaje – državnu imovinu. No, ja mislim da je to tek plan B.

Ako krenemo od činjenice da je pravna secesija od države BiH u toku sa setom zakona koji se predlažu i usvajaju u NSRS. Ako uzmemo u obzir da je teroristički upad u Banjsku (koji mogu vrlo lako izvesti i u BiH) inicirao ruski FSB preko Vulina, a Vučiću bilo ostavljeno da sanira posljedice narušenih odnosa sa Zapadom. Ako pažljivo slušamo Vučića koji na pitanje novinarke o lično mojoj konstatacija da se Srbija sprema za rat divlja na press konferenciji 11 miunuta ponavljajući kao papagaj da Srbija nije nikada nikog ugrozila(!?), baš kao i Kukanjac koji u aprilu 1992. ni mrava neće zgaziti, a za ljude ga njie briga, onda je jasno da je nastupio velikosrpski medijski delirijum.

U tom kontekstu sjećam se da sam tokom studija (naravno, na Univerzitetu u Sarajevu) pročitao jednu izjavu prof. Ekmečića koji je povodom krize u BiH krajem 1991. izjavio da ukoliko Jugoslavija nije opstala kao višenacionalna država, zašto bi opstala BiH? Na istom su tragu i isto tako ofirno mirišu na tamjan izjave koje ovih dana o BiH daju i Dodik i Vučić.

To se pokazuje i kroz Dodikove prijeteće izjave o zraku koji ne možemo zajedno da udišemo. No, takav pristup situaciji imao je, što se bar Dodika tiče, svoju uvertiru odmah nakon sastanka sa Petruševim u Moskvi. Njegova izjava koju je dao uglavnom medijima iz manjeg bh. entiteta neposredno nakon sastanka ukazuje na jednu novu dilemu. On je naime rekao, parafraziram, da pozdravlja jačanje EUFOR snaga u BiH jer će one u većem broju biti kadri uspostaviti tampon zonu i omogućiti mirini razlaz u BiH.

Nova dilema je da li je kiprizacija BiH, dogovorena na najvišem nivou između velikih sila i to rečeno Dodiku u Moskvi, koji je potom dao gore pomenutu izjavu? Baš o tom scenariju sam već pisao za Faktor još zimus, povodom dolaska mađarskog generala na čelo operacije ALTHEA. Da li će međunarodna zajednica ponovo izdati BiH i ovaj put prihvatiti njen "mirni razlaz"?

Naime, postavlja se jedno vrlo racionalno pitanje -  Da li će se manji bh. entitet odvojiti od BiH po slovenačkom modelu usopostave kontrole graničnih prijelaza, blokade (koja je btw. Dodiku izletila tokom davanja izjave) državnih institucija u entitetu i napuštanja istih u Sarajevu, blokade kasarni OS BiH i o uzimanja za taoce pripadnika EUFOR-a što ne bi bilo prvi put s obzirom da je Mladić uradio isto pripadnicima UNPROFOR-a 1995. To po Dodiku i Vučiću više nije pitanje to je konstatacija.

Takav scenario svodi bilo koju rekaciju zvaničnog Sarajeva na međuzavisnost sa djelovanjem snaga EUFOR-a u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazummom odnosno Aneksom 1a i b.

A da li će EUFOR regovati veliko je pitanje, naročito ako bude talačke krize? I da li će američki ambasador M. Murphy u toj situaciji konačno otkriti šta se krije iza njegove floskule da SAD neće sjediti mirno i po strani dok se narušava Dejtonski sporazum i jedan entitet nastoji protupravno odvojiti od BiH? To su po mom mišljenju prava pitanja i prave dileme na koje za sada nemamo jasno definisan odgovor, osim saopštenja i diplomatskih uvjeravanja, sve je drugo je kao što rekoh - Dodikov plan B.