Fadil-Novalic-stav-faktor1

INTERVJU – Fadil Novalić: Zbog jedne rečenice odlučio sam da budem premijer FBiH

Mi smo se dosad održali pred regionalnom ekspanzijom velikih kompanija samo zato što smo mali. Ne bi bilo loše da država pokaže volju za privatizacijom.

Razgovarao: Irham ČEČO

Foto: Velija HASANBEGOVIĆ

Mandatar Vlade FBiH Fadil Novalić odudara od ustaljenih klišea o domaćim političarima, nosiocima izvršne vlasti. Mašinski inženjer i uspješan privrednik, dugogodišnji predsjednik FK Zvijezda i strastven planinar, oženjen i otac troje djece, pozvan da kaže nešto o sebi priču otpočinje s – karijerom! Karijerom iza koje stoje rezultati, postignuti bez velike pompe, kroz red, rad i stegu.

“U poslu sam dosta ponjemčen“, priznat će kroz smijeh.

I umjesto priče o nogometu i ljepotama bosanskohercegovačkih planina ističe: “Bio sam u Gradačcu i Predsjednik Udruženja privrednika. Izgradili smo jednu izvanrednu industrijsku zonu koja je u posljednje četiri godine zaposlila 550 novih radnika. Tu su jake firme, recimo, Zott tu ima jedini punkt u Jugoistočnoj Evropi, privukli smo švicarski Wagner u automobilskoj industriji, pokrenuli neke nove domaće investicije, npr. kovačnicu s 220 uposlenih… Taj dio iskustva prenosim i ovamo, da biste privlačili investitore morate imati igralište gdje ćete ih pustiti da igraju. Ako im prepustite da se dogovaraju s onim istim koje su privatizirali, pa čekaju da se neko pojavi da bi mu nekretninu prodali za deset miliona, onda nema ništa od posla. A oni imaju vremena čekati jer su to dobili džaba, za certifikate otkupljene u bescjenje.“

STAV: Kakva iskustva donosite na novo radno mjesto?

NOVALIĆ: Nakon fakulteta počeo sam raditi za FAMOS. Prvih šest mjeseci proveo sam u Sarajevu, a onda prešao u gradačački TMD, firmu-kćerku. To je bila srednje veličine kompanija i radila je za automobilsku i namjensku industriju. Kompanija je doživljavala transformacije tako da sam i ja tridesetak godina radio u njoj u raznim oblicima. Poslije rata smo shvatili da moramo restrukturirati fabriku zato što smo proizišli iz jednog sistema koji nije bio kompatibilan otvorenom tržištu. Bilo nam je jasno gdje smo i onda smo pokrenuli jedan program opsežnog restrukturiranja u pogledu tržišta, u pogledu vlasništva, operativno, u pogledu finansijskih izvora. Tako smo od jedne male fabrike, koristeći mehanizam “male” privatizacije i stranih ulaganja, napravili sedam-osam preduzeća koja danas vrlo respektabilno posluju. Restrukturiranje je dalo fantastične rezultate.

Gledano u cjelini, sa svim tim zajedničkim ulaganjima, za kompanije koje vuku porijeklo iz TMD danas radi nekih 1700 ljudi, u odnosu na predratnih 700. Time smo pokazali da je zakon o privatizaciji bio samo sredstvo, u tehničkom smislu protočno sredstvo, za restrukturiranje. Svako ko je radio obrnuto, ko je privatizirao i ko je mislio da će sad novi vlasnici prestrukturirati fabriku, imao je promjenjiv uspjeh. Ako je kupio neko iz branše ko je u tome dobar, on je obavio te zadatke. A ako je to neko kupio zbog nekretnina, danas tu imamo nekretnine i radnike koji nemaju kud, koji su nezadovoljni na ulici.

STAV: Biti premijer FBiH nije nimalo lahko. Kako ste pristali na ovu tešku i odgovornu poziciju?

Fadil-Novalic-stav-faktor2NOVALIĆ: Kada je 2009. godine premijer Nedžad Branković dao ostavku, prvi sam put bio ponuđen dovršiti mandat. Dva su razloga što nisam tad pristao. Te je godine zbog recesije globalno automobilska industrija bila u krizi. I mi smo imali probleme zbog kontrakcije tržišta. Morali smo primjenjivati krizni menadžment u kompaniji. Napuštanje kompanije u tom momentu bilo bi riskantno, prigovarali bi mi da napuštam kompaniju kad je najteže. Drugo, to je bila godina i po, a za godinu i po nikakav projekat ne može se zaokružiti. Ipak, tada su mi rekli: “Hajde, pomozi nam da neke ekonomske percepcije iz realnog života prenesemo u javni sektor.” Tada je unutar SDA napravljen odbor na čije sam čelo postavljen – Odbor za ekonomiju, finansije i privatizaciju. Moram priznati da je tada među nas četrdesetak bilo i jako zvučnih imena, neki su od nas tad prvi put došli u vezu sa strankom i bilo je dosta krupnih poduzetnika koji su govorili jezikom ekonomije. Od tada, pa sve do sad, ja sam taj odbor vodio, i kreirali smo neki ekonomski koncept.

Što se tiče konačne odluke o angažmanu, prevagnula je odgovornost i rodoljubivost. Ne bih ja ovaj stres podnosio ni za milion maraka. Ali nakon inauguracije Predsjedništva, gospodin Bakir Izetbegović me pozvao. Imali smo kratak razgovor u kojem mi je rekao: “Hajde, sad moraš pomoći da se izvučemo iz ove luđačke košulje!“

STAV: Pretpostavljam da ste svjesni težine makroekonomske situacije FBiH. Tu su i aranžmani s MMF-om, koji ispostavlja svoje zahtjeve na koje javnost opet burno reagira, stvaraju se socijalne tenzije… Da li će se takav trend nastaviti?

NOVALIĆ: Mi imamo krizu koja je proizvedena dugotrajnim odsustvom strukturiranosti našeg djelovanja. Koristeći nagli priliv novca nakon uvođenja PDV-a 2006. godine, naš je javni sektor bujao. To su bile do 2008. godine i godine rasta, a mi smo krenuli u neodgovornu javnu potrošnju. Od tog su vremena do 2011. godine samo plate u javnom sektoru narasle za 10,5 posto. Danas mi je krivo i žao što sam saznao taj podatak, lakše bih živio da ga ne znam. U godinama krize, kada je realni sektor padao za dvadesetak procenata, to se radilo tako. Da smo na vrijeme zauzdali potrošnju imali bismo suficit i radili kapitalne investicije, a priča o MMF-u nam ne bi ni trebala. No, pod aktuelnim je uvjetima neukusno debatirati treba li nam MMF ili ne, bez njega bismo za mjesec dana naprosto prestali funkcionirati. MMF će nam trebati sve dok ne smanjimo javnu potrošnju za barem 300 miliona. Tako bismo za neke dvije godine izašli iz deficita.

STAV: Znači, bolje da Vas ne pitam hoće li biti razvojnog budžeta?

NOVALIĆ: Pa, u planu je Vlade od 133 akcije jedna i kreiranje pet razvojnih projekata. Da se barem podsjetimo da budžet ima i razvojnu funkciju. Ne mogu u ovom trenutku sa sigurnošću reći šta će ti projekti biti jer ćemo raspisivati tender. Model će biti takav da će neka kompanija, univerzitet i Vlada zajedno finansirati projekat koji bi imao neku tržišnu šansu. Primjer hipotetički vam mogu dati, neki su naši proizvođači u Bosni i Hercegovini uspješno osvojili tehnologiju proizvodnje peći za pelete. Gledajući izvozne liste našao sam podatak da izvozimo i po 35.000 tih peći, imamo pet proizvođača. Razgovarao sam i s njima. Njima bi, recimo, pomogla termotehnička laboratorija gdje se mogu pokazati efikasnost, iskoristivost, izmjeriti emisije CO2 itd. To je samo razgovor na nivou ideje bio, ali, ako se prijave, to bi na kraju mogao biti jedan dobar projekat. Zašto da ne!? Takav bi termotehnički institut pri fakultetu u Tuzli ili Sarajevu, recimo, finansirala Vlada jednom trećinom, trećina bi bila ulaganja iz privrede, trećinu onda možda zahvatimo iz IPA fondova EU. Pri tome malo animiramo i naše Univerzitete da pokažu mišiće.

STAV: Koje su strateške mjere Vlade?

NOVALIĆ: Srce problema dalo bi se opisati s tri grupe mjera. Jedno je, znači, ono što želimo raditi u privredi. To je smanjenje obaveza na platu, regulacija radnog zakonodavstva i poslovno okruženje. To je direktno ono što bismo radili da povučemo realni sektor naprijed. Desno, smanjenje javne potrošnje i stavljanje deficita pod kontrolu, a lijevo održivo socijalno stanje.
Također, država treba raditi na komunikacijama, i to putnim komunikacijama. To je jedna od tačaka unosa kapitala, a rasta nema bez unosa kapitala.

STAV: Možemo li onda reći da će biti nastavljena izgradnja na Koridoru 5C?

NOVALIĆ: Ne možemo to reći. Postojeći je model iscrpljen. On funkcionira na principu da Autoceste FBiH imaju portfolio prihoda 30 posto iz ubiranja naknade za prevoz i 70 posto iz akciza. S tih 30 posto oni pokrivaju svoje unutrašnje troškove. A iz tih 70 posto akciza ona vraća kredite koje je u odnosu 1:4 uzimala. Time je direkcija do 2019. godine potrošila svoj kapacitet. Bilans JP Autoceste FBiH jeste na pozitivnoj nuli, ali nažalost imaju problem sa cash flowom.

Nama bi najviše odgovaralo da Autoceste damo pod koncesiju, ali to danas u svijetu nije lukrativan biznis i to niko neće. Pokušavamo kreirati širi paket ponude, da uz ceste ubacimo i putni pojas ako bi neka kompanija htjela benzinske pumpe i tako dalje. Ako i to nije dovoljno, gledali bismo da možda upakujemo Terminale FBiH. Ako bi neko došao i gradio šest godina autoput, takav investitor mora korist naći negdje drugo, u nekom od tih derivata koji se pakuju. Postoji i način da povećamo putarinu sa 125 na 250 KM. Najmanja putarina u EU jeste 700 maraka. Time bismo na aktuelni broj vozila mogli izvući devedeset miliona trajnog prihoda, a s tim novcem mi nastavljamo graditi autoput istim tempom. Ali, tu bi potreban bio konsenzus s RS-om, jer i oni onda moraju podići svoje akcize ili putarine. Ako to uradimo, možemo nastaviti naredne četiri godine s izgradnjom. Obaveze nam padaju 2019. godine i mogli bismo nastaviti.

STAV: Spomenuli ste RS. Kakvu saradnju s Vladom RS očekujete?

Fadil-Novalic-stav-faktor3NOVALIĆ: Imao sam već susret s gospođom Željkom Cvijanović prilikom nedavne posjete visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnost gospođe Federice Mogherini. Tada smo razgovarali i o neophodnosti saradnje. Očekujem veću i praktičniju saradnju. Možemo sarađivati na svim poljima: prije svega, nama je jako stalo da sa simetričnog oporezivanja pređemo na asimetrično oporezivanje, dakle, moramo oporezivati bogatstvo, a ne puki broj, i skinuti teret s najsiromašnijih slojeva. Izašli smo iz socijalizma, u kojem smo podjednako primali i podjednako davali. I odjednom smo se našli negdje gdje ne primamo svi jednako, a i dalje, recimo, jednako dajemo. Razne dažbine, kumulativno, na platu iznose 72 posto bez obzira primate li vi 15.000 ili 371 marku. To je apsurd. Rekao sam da bismo morali pristupiti akcizama za luksuzne robe harmonizirano, jer nema smisla da Porsche Cayenne i VW golf koštaju isto u dadžbinama. A svaka asimetrija zakona stvara preljevanje, pa će jedni ići tamo, drugi dolaziti ovamo. I dogovorili smo se da se nalazimo u periodima od dva mjeseca. Saradnja je s RS-om, dakle, neupitna. I bit će produktivna i racionalna. Jer bez obzira na sve rasprave o državnim pitanjima, mi moramo rješavati probleme koji se reflektiraju na život ljudi.

STAV: Kakvi su planovi Vlade vezani za privatizaciju u predstojećem mandatu? Odavno se priča o privatizaciji velikih sistema, energetike, Telekoma…

NOVALIĆ: U privrednom smislu možemo to podijeliti na tri grupe. Jedno je energetika. Drugo je Telekom, i to je vruće pitanje za sve, a treće je ostatak državnih firmi. Mi smo ušli u tržišnu ekonomiju, a još uvijek imamo državni udio u vlasništvu mnogih kompanija, od Krivaje do Agrokomerca. Ove firme koje su ostale – neupitno je da se taj problem treba riješiti. Prvenstveno treba uraditi jedan presjek, pregled pod okriljem Agencije, i reći šta treba ići u stečaj; šta ima mogućnosti da se djelomično, kroz ciljani stečaj, reanimira; i šta ima šansu preživjeti. Država je jednostavno slab gazda, ona ne može odgovarati prema diversificiranim potrebama. Državu treba ostaviti tamo gdje ona kako-tako odgovara svojoj ulozi. To moramo riješiti putem trijaže.

Energetika se, pak, različito tretira u svijetu. U Americi imate i državne i privatne kompanije. Pogledajte Istočnu Europu koja je prije nas ulazila u reforme tog sektora: Mađarska je sve privatizirala i ima najefikasniji energetski sektor. Ostale su zemlje uglavnom zaglavljene u neke međumodele. A kad bismo mi sad htjeli privatizirati energetski sektor, niko ga ne bi htio. Uzeti paket u kojem postoje nerestrukturirani rudnici s viškovima radne snage, anarhijom u upravljanju koja dovodi i do nesreća kakvoj smo nedavno svjedočili, u kojima je sve zastarjelo?! Naša ideja da dajemo termoelektrane pod koncesiju ne uspjeva. Zašto? Ako bi neko uzeo koncesiju, šta će s ugljem? A ni tržište energije nije nešto što je zagarantirano. Dakle, neophodno je restrukturiranje rudnika. Da se restrukturiraju rudnici treba najmanje 8 godina i 400 miliona maraka.

Na koncu, BH Telekom jeste kompanija koja je bez sumnje mnogo dala ovoj državi. Ali Telekom ugrožava njegova vlastita stagnacija s jedne i globalni tehnološki razvoj s druge strane. Svojevremeno joj je profit izlazio na 160 miliona maraka, sada je oficijelnih 118. Moramo priznati da to nije čak ni stagnacija nego pad. S druge strane, nadiru globalni noviteti, viber, skype itd. To je tehnološka utrka za velike igrače. Mi smo se dosad održali pred regionalnom ekspanzijom velikih kompanija samo zato što smo mali. Ne bi bilo loše da država pokaže volju za privatizacijom.

STAV: Šta ste kao privrednik očekivali od vlasti? Da li ćete sada, kada ste u poziciji vlasti, to iskustvo iskoristiti?

NOVALIĆ: Od vlasti sam očekivao upravo ono što namjeravam uraditi: smanjenje doprinosa, jednostavnije poslovanje i efikasnije radno-pravno zakonodavstvo. Privrednike ne interesira ništa drugo.

(Faktor.ba/Stav)

Podijeli s prijateljima

Pilot srušenog helikoptera Omer Mehić: Poginuo Bosanac koji je spasio više od 1.000 ljudi

Slijedeći članak »

SNSD-ov odbornik prijetio novinaru u Srebrenici: Ti i tvoji očekujte sve najgore

Kolumne

  •  

    Bosna i Hercegovina i NATO: Julski samit je presudan

    Prije 6 sati

    Piše: Almir ŠEĆKANOVIĆ Julski samit NATO-a u Varšavi mogao bi biti presudan za budućnost Bosne i Hercegovine u ovom vojnom savezu. Naime, sve glasnije se govori da ...

    >
  •  

    Karfiol revolucija: Građani protiv korporacija

    Prije 11 sati

    Piše: Lejla TURČILO Građani Litvanije nedavno su spontano organizovali bojkot četiri najveća trgovinska lanca zbog izuzetno visokih cijena hrane. Sve je počelo Facebook statusom žene po imenu Ruta ...

    >
  •  

    Kako izdržati pritisak konkurencije: Gubi li naša privreda utrku sa jakom Kinom

    Prije 1 dan

    Piše: Kenan SILAJDŽIJA Kineska ekonomija i njene kompanije ostvarile su snažan rast u posljednjih 25 godina. Ova država vrlo brzo postala je druga ekonomska sila svijeta nakon ...

    >
  • Najnovije

    X

    Pratite FAKTOR i na Facebooku!