Download-ujte našu aplikaciju

20:37 / 09.01.17

Adis Lukač za Faktor: Kako mi je Tvrtko I promijenio život

Autor: M. Čustović

Uz starijeg brata još kao dječak, akademski skulptor Adis Lukač (35) uplovio je u svijet umjetnosti. Tada je porodični stol bio njegovo “platno“, tačnije, slikao je sa njegove unutrašnjosti nespretne linije koje su danas prerasle u ozbiljno slikarstvo, a onda i kiparstvo hvaljeno i od publike i kritike.

No, uprkos talentu koji je, nema sumnje, već tada pokazivao, njegove dječačke želje bile su Vojna akademija i Elektrotehnička škola. Ali, nakon što na prijemnom u Elektrotehničkoj nije položio matematiku, s kojom je, kako kaže, "oduvijek bio posvađan", na prijedlog roditelja upisao je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u rodnom Sarajevu, i tako je počela njegova uspješna priča.

Rad na sebi je najvažniji

- Na prvoj godini sam upisao kiparstvo, koje sam tada doslovno zamrzio, da bih se na drugoj prebacio na Odsjek obrade metala, gdje mi se opet vratila ta ljubav za skulpturom. Tačnije, profesori su mi je ponovo probudili. Uporedo sam se bavio i sportom, trenirao sam džudo, pa sam se između dvije ljubavi morao odlučiti za jednu, a bila je to umjetnost koju od tada živim - priča nam Lukač.

U srednjoj je dobio dobre temelje, a potom je svoje znanje upotpunio na Odsjeku za kiparstvo Akademije likovnih umjetnosti, također u Sarajevu.

- Radio sam na sebi jako puno. Pa sam baš kao i u srednjoj školi, prvu smjenu na Akademiji bio na nastavi, a drugu sam radio u ateljeu. Jer, talent se mora razvijati, rad na sebi je najvažniji - poručuje Lukač.

Upornost i ljubav prema umjetnosti doveli su ga i do prvog velikog projekta, kakav jednom u životu dobijaju i najveći majstori. Bilo je to 2011. godine, kada je aplicirao na konkursu grada Tuzle za izradu skulpture kralja Tvrtka I Kotromanića, u čije vrijeme je Bosna bila najbogatija i u geografskom smislu mnogo veća nego danas.

- Čudno je to sve bilo, jer do tada sam pokušavao na nekoliko konkursa da apliciram, ali bezuspješno. Odlučio sam se da ipak pokušam. Uradio sam skice potpuno rasterećen, bez razmišljanja o eventualnoj pobjedi. Bilo mi je bitno da dam svoje viđenje našeg najvećeg vladara, da se pojavim na tom konkursu - prisjeća se Lukač.

Prvi veliki projekat bio prekretnica

Konkursna procedura je završila, a bio je mjesec Ramazan, kada je Lukač primio poziv. Zvao ga je lično načelnik Tuzle Jasmin Imamović...

- Mislio sam da je neka šala. Ali kada se predstavio i pitao je li to ta šifra, počeo sam vjerovati. Inače, konkurs je bio šifriran i nije se znalo čije su skice, što mi je vjerujem najviše i pomoglo, jer, poslije sam saznao da su na konkurs aplicirali i neki od mojih profesora kao i umjetnici iz regiona. Načelnik mi je rekao da sam pobijedio. Nikada do tada u životu nisam pao u nesvijest, a u tom momentu sam bio na dobrom putu - ističe kroz smijeh naš sagovornik.

Bio je to bez sumnje veliki, ali pozitivni šok za njega, jer je znao da će Tvrtko I biti prekretnica u njegovom umjetničkom životu.

- Kompletan projekat od samog starta je tekao kao u nekom najljepšem snu, bez ijedne greške. Noć kada sam trebao da krenem u Zagreb na Akademiju likovnih umjetnosti da modelujem kralja, nisam spavao nikako. Toliko sam ushićenje imao da se uhvatim sa tolikim monumentom, velikom skulpturom. Ubjeđivao sam se da mogu napraviti nešto veće od sebe. I uspio sam. A ima ta situacija iz ateljea kada sam radio portret TvrtkaI, peo sam se na njegova koljena kao dijete. A najljepši trenutak je bio kada je došao načelnik u Zagreb sa cijelom ekipom da vidi kralja izmodelovanog. Ušli su u atelje i nastao je muk. On je izvadio cigaru, zapalio i rekao: "Ima li neko nešto da pita?“ Svi su šutjeli. Ostali su bez teksta. I onda mi je pružio ruku. Kasnije mi je rekao da se, s obzirom na moje godine, a bez obzira koliko je bila dobra skica, pribojavao da se neću uspjeti uhvatiti u koštac sa tako velikim projektom. Drago mi je da sam ga pozitivno iznenadio - dodaje Lukač.

Tvrtko je potom zauzeo svoje centralno mjesto u Gradu soli, a moglo je biti i drugačije! Naime, dok je modelirao kralja u Zagrebu, Adis je dobivao različite ponude da ga proda čak i za triput veću sumu od one koju mu je davao grad Tuzla.

Patriota i čuvar bh. historije i tradicije

- Naravno, to sam odbijao. Govorili su mi - zašto to radiš, napravit ćeš ih još! Ali džaba, kada to radite sa velikom dozom patriotizma, kada želite da to ispadne najbolje moguće za vašu domovinu, da taj primjerak nema duplikata, da je samo jedan, a i znate kako je sve nastalo na fer osnovi, onda nijedna ponuda nije toliko velika da bi nadvladala ta osjećanja - pojašnjava Lukač.

I upravo su emocije ono što vode ovog umjetnika. To je mogao primijetiti bilo ko, ukoliko se ikada našao ispred njegovih djela. Zbog toga su ga i prozvali slikar emocije i čuvar bh. historije, a onda i tradicije, posebno sevdalinke, jer je popularnu baladu Hasanaginicu oživio na slikarskom platnu.

- Opet se to vezuje za djetinjstvo i film "Hasanaginica“ sa Nadom Đurevskom, koji me fascinirao. Ona je u meni sazrijevala jako dugo. Moja prvobitna ideja je bila da to sve bude izrađeno u skulpturama. Međutim, pošto tehnički nisam bio u mogućnosti to da izvedem, jedini medij u kojem sam se mogao izraziti bila je slika. I u suštini svoje izložbe kombiniram slika, crtež i skulptura- podcrtava Adis.

Jednu scenu iz Hasanaginice, kada Hasanaga, nemoćan da bilo šta promijeni, na rukama drži svoju ljubav, koja je izdahnula od prevelike boli, izgradio je kao reljefnu skulpturu i poklonio Narodnom pozorištu Sarajevo, instituciji kulture koju iznimno cijeni. A priča o patriotizmu nastavila se kroz nagradu „25 novembar“ koju je izgradio za magazin STAV.

Skulptura u obliku podignute ruke sa ucrtanom bh. zastavom u dlan, za životno djelo iz oblasti književnosti prvi je dobio akademik Dževad Karahasan.

- Nekako me sudbinski vodi ta priča oko patriotizma, bh. historije i tradicije. Velika mi je čast bila da su me pozvali iz STAVA da uradim tu skulpturu, jer je to časopis koji je ozbiljna priča, koju vode ozbiljni ljudi, profesionalci. A meni je najdraže bilo kada sam saznao da će je dobiti Karahasan- ističe Adis.

Bez stalnog zaposlenja i ateljea

Iako je uradio velike projekte, nažalost, još uvijek je bez stalnog zaposlenja i vlastitog ateljea. Aplicirao je tri puta na Akademiji gdje je nekoć bio student, ali, bezuspješno. Ipak vjeruje da će doći neki bolji dani, a do tada, kako je ekskluzivno otkrio za naš portal, posvetit će se novom ciklusu, gdje će centralno mjesto zauzeti srednjovjekovni vitezovi i ponovo kralj Tvrtko I.