Download-ujte našu aplikaciju

14:09 / 21.04.17

Dan MZ Trg heroja: Edna Mekić rame uz rame sa muškarcima branila svoje naselje

Autor: E. Ha.

Devedesetjednogodišnji Dragutin Damnjanović i njegova snaha Jovanka došli su na spomen-obilježje na Trg heroja da odaju počast sinu i suprugu Siniši, pripadniku Armije RBiH, koji je život dao braneći svoj grad, a povodom obilježavanja dana Mjesne zajednice Trg heroja u Novom Sarajevu koje je upriličeno danas.

- Bol i tuga ne jenjavaju ni danas. Moj sin je poginuo na Mojmilu brdu sa još pet saboraca. Samo želim da se ove žrtve poštuju, da ne dolazimo reda radi, već da svi dođemo da im odamo počast – kazao je Damnjanović.

Brojni građani, članovi porodica poginulih, saborci te delegacija Općine Novo Sarajevo položili su cvijeće, te minutom šutnje i učenjem Fatihe odali počast stradalim sa područja ove MZ.

- Ovo je značajan dan i ovo je prilika da se obiđu spomen-obilježja da se sjetimo naših šehida i poginulih boraca, te da im na taj način odamo počast za ono što su uradili kako za odbranu Novog Sarajeva tako i čitavog Sarajeva i cijele BiH – pojasnio je načelnik Nedžad Koldžo.

Edna Mekić, tada osamnaestogodišnjakinja koja je silno željela stati u odbranu svog naselja i svoga grada, prisjeća se 21. aprila 1992. godine i dana kada su stanovnike napadali sa svih strana.

- Ovaj dan vezan je za prvu veću odbranu ovog područja, Hrasnog Brda i samog Trga Heroja. Tog dana agresor je sa velikim snagama pokušavao da prodre iz pravca Grbavice i Vraca kako bi okupirao ovu teritoriju, misleći da smo neorganizovani i nepripremljeni da uzvratimo. Ali uz pomoć Policijske uprave Novo Sarajevo i naše teritorijalne odbrane koja je još bila u nekom formiranju, oduprli smo se agresoru – kazala je Mekić, dodajući da su stanovnike branili komšije, braća, sestre, pa i majke.

Ističe da su njenu želju, da pristupi odbrani, muški pripadnici teritorijalne odbrane uporno odbijali.

- Nisu željeli da me prihvate na početku, nisu vjerovali da imam 18 godina. Moja želja da se priključim borcima je jačala, poslali su me i u ambulantu da volontiram, ne bi li izgubila volju za dalje, međutim i tu sam se jako dobro pokazala. Nastojali su me i na taj način odbiti. Na kraju sam hrabro koračala sa drugim vojnicima – navodi Mekić koja je ranjena na Bjelašnici u julu 1993. godine.

Ističe da su vojnici bili ujedinjeni bez obzira na ime i porijeklo, te da su zajedno branili i odbranili grad i državu.

- Sada na sve moguće načine nastojim da na mlade ljude prenesem informacije o onome što se dešavalo tih godina, ali samo u želji da im se prenesu znanja o teškim i herojskim danima. Tom prilikom biramo riječi jer ne želimo izazvati mržnju ili da dižemo tenzije među mlađom populacijom – zaključuje Mekić.