Download-ujte našu aplikaciju

12:38 / 15.02.17

Dok u Ministarstvu saobraćaja razmišljaju: Taksi za invalidne osobe kruži Sarajevom

Svih ovih godina izlazak iz sigurnog kućnog okruženja za Jasmina Džemiđića predstavlja, kako kaže, mučnu situaciju.

Teško je za invalidnu osobu krenuti bilo gdje, a da ne naiđe na neku prepreku koja onemogućava kretanje ka cilju. Stalno je, priča Jasmin, za odlaske bilo gdje dalje od svog doma zvao taksi da ga odveze na željenu destinaciju. A kada taksi dođe, tu nastaju prave muke.

- Vozio sam se ja i u “običnim“ taksi vozilima, ali bi ulazak u to vozilo znao potrajati, dok se ja prebacim iz kolica u vozilo i tako i kada izlazim. Vozila gradskog prijevoza nisu prilagođena, osim pojedinih Centrotransovih autobusa koji se “spuštaju“ prilikom prijema putnika u kolicima, ali i to samo na pojedinim linijama – počinje razgovor Džemidžić.

Odnedavno do svih željenih lokacija Jasmin stiže bez problema i to zahvaljujući Taksiju 8 koji na raspolaganju ima dva vozila za invalidne osobe.

Naime, ova služba Taxija 8 je registrirana kao Udruženje građana za zaštitu ljudskih prava zbog nemogućnosti da djeluju kao “obični“ taksi.

- Puno je lakše od kada smo dobili priliku da se vozimo u specijaliziranim vozilima za invalidne osobe. Prijatelji mi se javljaju da pitaju na koji način mogu organizirati prijevoz za sebe. Sada je za nas važno da ne gledamo vremenske prilike, da možemo uvijek izaći iz kuće kako bismo nešto obavili – navodi Džemiđić.

Ističe da invalidne osobe ne traže previše, samo da se prate svjetski trendovi i da se povede računa o osnovnim stvarima prilikom uređenja ulica i njihovoj rekonstrukciji, te da se omogući pristup javnim institucijama.

- Neophodni su liftovi u javnim institucijama, gdje ih uglavnom nema, prilazi su loši, rampi za invalide nema, a to su neke osnovne stvari. Vozila su parkirana na trotoarima, rupe su na asfaltu, infrastruktura je neprilagođena, nije nimalo “friendly“ prema osobama za invaliditetom. A za sve to treba malo više volje onih koji se tu nešto pitaju – kazao je Džemiđić.

Nije on jedini koji ima potrebu da izađe iz kuće, ali mnogi se, ističe, stide o tome govoriti.

- Super je voziti se u ovom autu. Ulazak i izlazak traju kratko, bez napora, te i one fizički malo slabije osobe mogu bez problema ući u vozilo jer nema nikakvog napora, a sigurnost je na visokom nivou – priča Jasmin.

Cijena taksija je, ističe, više nego prihvatljiva.

- Ideja vlasnika je bila da se vozimo besplatno, te da se novac refundira od članarina, ali to nisam htio prihvatiti, kad sam plaćao svaki drugi taksi, što ne bih i ovaj, jer ipak imaju troškove. Druga je stvar ako neko nema sredstava da plati, pa se vožnja plati od članarine - pojašnjava Džemiđić.

Zijad Omerović, koji je došao na ideju da nabavi dva vozila za prijevoz invalidnih osoba, godinama vodi prepiske sa Ministarstvom saobraćaja KS i ističe da je jedino rješenje pronašao u osnivanju Udruženja građana za zaštitu ljudskih prava koje sada broji oko 500 članova.

- Organizirali smo ovaj prijevoz samo za naše članove, a ideja je potekla iz emotivnih razloga jer sam u porodici imao dva člana koji su bili u kolicima i koji se nisu mogli adekvatno prebaciti sa jednog mjesta na drugo jer ovakvih vrsta prijevoza nije bilo, a zbog prirode bolesti mogli su putovati samo u tim specijaliziranim vozilima – pojašnjava.

Omerović se nada da će uskoro dobiti sve što je neophodno da bi u KS uveli obični taksi prijevoz.

- Idealno bi bilo da se taksi može pozvati i da je za pet minuta na licu mjesta, da dođe po vas, a ovako morate rezervisati dan ranije. Kako bismo mi mogli planirati vrijeme jer je potreba za ovim vozilima velika. Nadam se da ćemo u tome uspjeti. Ovako da bi se neko vozio našim vozilom treba biti član našeg udruženja. Od članarine mi izdvajamo sredstva kako bi cijena bila što je moguće niža – kazao je Omerović.

On ističe da u Banjoj Luci, Crnoj Gori, Hrvatskoj imaju ovu vrstu prijevoza, ali da u Kantonu Sarajevo nema.

- Ministarstvo navodi da je zahtjev preuranjen što je smiješno. Kazali su da trebaju uskladiti neke podzakonske akte. I zbog tog nerazumijevanja predlažem nekom iz vlasti da sjedne u kolica i provoza se samo jednim dijelom grada i pokuša doći do neke javne ustanove, od tačke A do tačke B. Ja sam sjeo u kolica i krenuo, to je bila katastrofa. U jednom momentu naišao sam na neku kaldrmu, nisam mogao ni naprijed ni nazad i morao sam varati, ustao sam iz kolica, pogurao ih naprijed i ponovo sjeo pa nastavio dalje opet u kolicima, a šta sa onima koji ne mogu varati – pita se Omerović.