Download-ujte našu aplikaciju

21:15 / 23.09.16

Emir Hadžihafizbegović za Faktor: Biće Bosne je mnogo jače od njenih neprijatelja

Društveni problemi i stihije, tabui i apsurdni događaji kojim svakodnevno svjedočimo, teme su kojim se na komičan način bave akteri predstave ''Helem nejse''.

Oni su Stihomir Klepić, Čika Gagara i Edis Bilić, a i od 29. septembra, pod rediteljskom palicom Irfana Avdića, nasmijavat će publiku Kamernog teatra 55.

A kako je ustvrdio Emir Hadžihafizbegović, direktor ovog hrama kulture, poslije njihove predstave ljudi izlaze rasterećeniji i pametniji, zbog čega je iskazao uvjerenje da će imati i publiku izvan granica Bosne i Hercegovine i pozvao publiku da ne propuste posebno teatarsko iskustvo puno mladalačke energije.
A šta nas još novo čeka u Kamernom, koji film trenutno snima, gdje uskoro putuje i šta misli o ratnoj retorici koja je aktuelna ovih dana, govorio je u intervjuu za Faktor.

FAKTOR: Predstavu „Helem nejse“ uvrstili ste na redovni repertoar Kamernog, ispunivši obećanje da ćete ustupiti mjesto i mladim umjetnicima. To ste ranije uradili i sa predstavom „Kad bi naglas govorili“, Adnana Lugonića. Šta nam novo pripremate u Kamernom?

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: Početkom novembra dolazi nam „Alan Ford“, koji smo već napravili kao koprodukcijsku predstavu sa Koprom, a režirao ju je Kokan Mladenović. Premijera je već bila u Kopru, a kod nas će polovinom novembra imati pet repriza. Pripremamo predstavu „Zamalo sreća“, po tekstu Borisa Lalića, sjajnog mladog pisca, koji svoje knjige sam štampa i prodaje ispred Akademije likovnih umjetnosti, dostavlja ih na razne adrese, a predstavu će režirati mladi reditelj Saša Peševski. I to se uklapa u onaj koncept koji sam najavio. Otvaramo vrata mladim ljudima; piscima, dramaturzima, rediteljima. Probe će krenuti krajem oktobra-početkom novembra, a premijera je planirana u prvoj polovini decembra. Imat ćemo i predstavu „Poljubac žene pauka“, koju smo radili u koprodukciji s Akademijom scenskih umjetnosti u režiji Adnana Šimića.

FAKTOR: Trenutno snimate film na obroncima Jahorine. U pitanju je teška psihološka drama reditelja Alena Drljevića, „Muškarci ne plaču“. S obzirom na to da je tematika teška, kakva atmosfera vlada na snimanju, pogotovo što su Vas i ošišali za potrebe filma?

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: Radimo potresan i težak film, psihološki tešku dramu. U hotelu „Bistrica“ i njegovoj okolini snimamo veliki dio filma. Potresna je to priča o ljudima sa PTSP-om, raznim traumama, koji su ratovali na području BiH u vrijeme agresije, a pripadnici su različitih strana Armije BiH kojeg igram ja, tu su pripadnik HVO-a i vojske Republike Srpske. Nalaze se u terapeutskom centru, plaćeni od jedne nevladine organizacije da pokušaju unutar psihološkog tretmana naći prostora za harmonizaciju odnosa. Da se vidi mogu li ti ljudi ponovo komunicirati, živjeti zajedno. Film počinje teško, međutim kako se radnja odvija, jako se optimistično završava. Moguće je, potrebno je, Bosna je mjesto dobrih ljudi. To je priča i o manipulaciji, o jednoj teškoj zamjeni teza, koja se ovdje desila. Drago mi je da film radi Alen Drljević, jedan mlad i fin reditelj. S njim sam radio i njegov prvi autorski film „Prva plata“. Čestitke i produkcijskoj kući „Deblokada“, koja je zista uradila sjajan posao. Osim moje malenkosti, igraju Boris Isaković i njegova supruga Jasna Đuričić, Leon Lučev, Ermin Bravo, Ivo Gregurević, te dvoje naturščika. Dobra je aura nad cijelim filmom.

FAKTOR: Ta priča dolazi u pravi tren, jer ovih dana ponovo slušamo ratne retorike...

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: Mislim da su svi shvatili da se radi ponovo o manipulaciji. Ja ne osjetim nikakav strah i tenziju. Drugi je kontekst, nije to više '91. kada je BiH priznata i kada je postojao plan razgradnje bh. društva. Biće Bosne mnogo je jače od njenih neprijatelja. Ovo je pokušaj instaliranja sukoba da bi se sačuvale kriminalno stečene pare i jednostavno ljudi su to prepoznali na svim stranama. Dobro je da se sa cijelom situacijom ljudi šprdaju, osim službi koje rade svoje poslove, pa objavljuju po portalima i novinskim stranicama uglavnom u Beogradu. Potpune su to budalaštine i neistine, narod je omudro i shvatio šta znači manipulacija i šta znači biti lutka na koncu. Mislim da se ništa neće desiti, ovo je potpuno drugačije vrijeme. Ulaze investicije u BiH. Ljudi žele da studiraju, da rade svoje poslove...

FAKTOR: Gdje nakon filma s Alenom Drljevićem?

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: Čekaju me dva projekta. Radimo film „Žabu“ najzad po istoimenoj predstavi koju igramo devet godina. Film ćemo raditi u produkciji „Refresha“, Ademira Kenovića, Elmir Jukić potpisat će režiju, baš kao što je i za predstavu, a nas četverica Mirsad Tuka, Aleksandar Seksan i Moamer Kasumović i moja malenkost ponovo ćemo se naći u glavnim ulogama. Samo ćemo ovaj put malo izaći u eksterijer. Poslije toga čekaju me obaveze u Kamernom teatru i pripreme za 2017. godinu. Najavio bih možda još jedan projekat. Dobio sam poziv sa Kosova da igram u jednom filmu jako dobrog scenarija. Tu priču trebao bih da radim negdje polovinom februara.

FAKTOR: I to će biti Vaš 60. jubilarni film?

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: Tako je. Na Kosovu 60. film.

(Faktor.ba/Foto: J. Brutus)