20:32 / 03.01.17

Gazi Husrev-begova biblioteka: Višestoljetni čuvar historije BiH i Bošnjaka (FOTO)

Autor: A. Perčo

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu je najstarija orijentalna biblioteka na našim prostorima. 

Nastala je 1537. kada je Gazi Husrev-beg svojom drugom vakufnamom osnovao medresu i uz nju biblioteku, odredivši da što ostane sredstava od izgradnje medrese da se kupi vrijednih knjiga koje će koristiti učenici i iz kojih će prepisivati oni koji se budu bavili naukom.

Po ovoj definiciji Gazi Husrev-begova biblioteka (GHB) je javna biblioteka još od 30-ih godina 16. stoljeća i njeni fondovi su bili dostupni ne samo učenicima nego i muftijama, kadijama, muderisima i svim onim koji su se zanimali za prepisivanje, iščitavanje i umnožavanje knjige u ono vrijeme u Sarajevu.

U narednim stoljećima biblioteka se razvijala i uvećavala svoj fond knjiga, a kako u razgovoru za Faktor ističe direktor ove institucije Osman Lavić, ne zna se tačno kako je izgledao prvi fond GHB i da li je i u kojoj mjeri sam vakif Gazi Husrev-beg učestvovao u odabiru knjiga koje će nabaviti za svoju medresu.

- U ovoj biblioteci su skoncentrisane sve sačuvane medresanske, džamijske, tekijske i druge biblioteke koje su bile raširene po svim mjestima u BiH i to prvenstveno biblioteke Foče, Mostara, Počitelja, Travnika, Gračanice, Tuzle i drugih mjesta – ističe Lavić.

Biblioteka posjeduje bogatu kolekcija koja je podijeljena u fond rukopisa, fond orijentalistike, fond periodike, evropski fond, fond osmanske građe, arhiv Islamske zajednica i fond fonoteke.

Najstariji rukopisi biblioteke

Najstariji rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je četvrti svezak poznatog teološko-mističkog djela Ihja ulumid-din Ebu Hamida Muhameda el-Gazalije (umro 1111.), koji je prepisan 1106. godine, dakle još za života autora.

Po starini, iza njega dolaze rukopis istog djela iz 1131. godine, zbirka hadisa Firdevs el-ahbar iz 1151, te komentar Kur’ana Kitab el-kešf ve el-bejan Ebu Ishaka en-Nisaburija iz 1176. godine. Od gore spomenutih 10.561 rukopisa koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, blizu 300 je prepisano prije 1500. godine. Među ovim rukopisima ima i onih koji se po ukrasima, ornamentici i umjetničkom dojmu, mogu ubrojati u remek-djela i biserje orijentalne kaligrafije.

Lavić pojašnjava da se starost knjiga određuje na osnovu bilješki na kraju knjige. Prepisivač rukopisa u takozvanom “kolofonu“ završavajući prijepis rukopisa ispisuje najčešće svoje ime, mjesto i datum kada je rukopis prepisan.

- Naravno, veliki je broj rukopisa koji nemaju takvu informaciju jer prepisivači su se latili tako teškog posla prepisa rukopisa uglavnom da bi zaradili sevap i smatrali su činom skromnosti da ne ističu svoje ime. To su ostavili za svoj odnos između sebe i Boga sa željom da umnože knjigu i na taj način je prošire i rašire, te učine dostupnom generacijama koje će doći poslije toga – kazuje Lavić.

Gazi Husrev-begova biblioteka nema vlastitu laboratoriju da odrede starost knjiga analizom papira, ali uz bilješke prepisivača, koriste i niz drugih parametara za određivanje starosti.

- Recimo, sam format knjige je jako indikativan. Zna se da je deseto, jedanaesto ili dvanaesto stoljeće mali format knjige. Vrsta papira, da li papir ima vodeni znak ili nema, sve su to elementi koji nama ukazuju u kojem vremenskom razdoblju je nastao papir. Jer ako papir ima vodeni žig venecijanske ili neke druge fabrike a mi znamo kad je ta fabrika osnovana, znači da taj rukopis nije mogao nastati prije osnivanja fabrike. Zatim, način iluminacije rukopisa, njenog uveza, izrade korica i tako dalje, sve su to elementi koji nam pomažu da odredimo približno starost kada nemamo imena prepisivača i mjesta, odnosno navedene tačne godine prijepisa – rekao je Lavić.

Kako su skupljane knjige

Bogati književni fond Gazi Husrev-begove biblioteke je prikupljan na različite načine, ali samo 5 posto ukupnog stvaralaštva BiH je sačuvano i uspjelo je kroz protekla stoljeća preživjeti različita historijska gibanja. Lavić pojašnjava da su ovo izračunali na osnovu različitih primjera.

- Recimo, hafiz Ibrahim Šehović koji je bio prepisivač, kaligraf i imam Careve džamije djelovao je u Sarajevu u 18. stoljeću i on je prepisao Kur'an oko 64 puta. Svaki put na kraju Kur'ana bi napisao koji je to njegov primjerak. Do danas je sačuvano tek 4 ili 5 primjeraka tih knjiga. To je taj neki odnos na osnovu kojeg vidimo šta je sačuvano. Sada, s jedne strane, Kur'an je bio najviše u upotrebi pa je on bio i najviše izložen propadanju, a s druge strane on je bio i najsvjetija knjiga pa je najviše i čuvan – kazuje Lavić.

Gazi Husrev-begova biblioteka je rasla i donacijama građana BiH. Kao jedan od posebno dragih primjera, Lavić je opisao i priču porodice Đumišić iz Banja Luke.

- Tri sestre Đumišić, koje nisu bile udavane, su pripadale bogatoj porodici iz Banje Luke. Kad su tokom agresije na BiH 1992. one izbjegle iz grada na Vrbasu, sa sobom su ponijele i čitavu biblioteku. To su nosile u Zagreb, a kada su se vratile u Banja Luku onda su uvakufile čitavu kolekciju starih knjiga. To govori o jednom divnom odnosu našeg čovjeka prema knjizi – ističe Lavić.