Download-ujte našu aplikaciju

15:14 / 04.09.17

INTERVJU Dr. Nenad Stojanović: Novi entitet u BiH bi produbio podjelu i ugrozio stabilnost zemlje

Autor: Nedim Pobrić

HDZ-ova politika u BiH zagovara kombinaciju konsocijacijskih i federalističkih načela uređenja koji, smatra predsjednik te stranke Dragan Čović, jedini mogu osigurati održivost BiH i punu konstitutivnost i jednakopravnost na cijelom njenom teritoriju.

Dr. Nenad Stojanović
Dr. Nenad Stojanović

Teza o konsocijacijskom modelu kao "temelju stabilnosti BiH" nameće se već gotovo dvije decenije, a dodatno se kao neupitna utvrđuje povlačenjem paralela sa Belgijom, evropskom državom utemeljenom upravo na tom modelu. Konsocijacija kao model uređenja BiH tema je o kojoj smo razgovarali sa dr. Nenadom Stojanovićem, politologom i docentom na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Lucernu, čija je doktorska disertacija na temu uloge spolnih, jezičkih i etničkih kvota u demokratskim procesima 2010. godine dobila nagradu Udruženja za političke nauke Švicarske.

Pojedine političke strukture u BiH zagovaraju tezu da je jedino konsocijacija, koja je, prema njihovim ocjenama, u praksi ugrožena u BiH, koncept koji garantira ravnopravnost naroda i stabilniju budućnost BiH. Da li je konsocijacijski model zaista adekvatno rješenje za uređenje BiH?

- Ne. Taj model se zasniva na ideji da političke elite, to jest prvenstveno lideri etnonacionalnih stranaka treba da se dogovaraju između sebe, a da ih narod treba jednostavno slijediti, a onda ponovo birati na narednim izborima. Istinska demokratija se ne smije svesti na to. Potrebno je građanima dati mogućnost da neposredno utječu na političke odluke, naprimjer preko uvođenja direktne demokratije kao što su narodni veto i narodna inicijativa.

U poređenju sa drugim zemljama čije je uređenje zasnovano na konsocijacijskom konceptu, da li je BiH trenutno privrženija poštivanju elemenata tog koncepta u odnosu na te države?

- Teško je naći neku drugu državu na svijetu, osim možda Burundija, koja tako dosljedno sprovodi sva četiri elementa konsocijacijskog modela: podjela izvršne vlasti između etnonacionalnih stranaka, kolektivna autonomija (entiteti, kantoni), proporcionalni izborni sistem i "nacionalni ključ" u javnoj službi te pravo na veto (pri zaštiti "vitalnog nacionalnog interesa").

Sami ste svojevremeno isticali kako se u modernoj literaturi sve više ističe da je konsocijacija adekvatno rješenje samo za prestanak ratnih sukoba, ali ne i za njegovu primjenu u dužem vremenskom periodu. Da li je konsocijacijski model, kakav je prisutan u BiH, prijetnja očuvanju mira?

- Možda nije prijetnja očuvanju mira, ali ne vodi ka jednom zdravom i stabilnom demokratskom uređenju države.

Nerijetko iste one strukture koje zagovaraju dosljednije poštivanje elemenata konsocijacije povlače paralelu sa Belgijom kao zemljom koja počiva na tom konceptu te koja, smatraju oni, predstavlja model na koji bi se BiH trebala ugledati, naročito kada je u pitanju predstavljanje etničkih skupina u institucijama vlasti. Da li bi se BiH trebala ugledati na belgijski model?

- Taman posla. Belgija se nalazi u dubokoj političkoj krizi, gdje je ponekad potrebno čekati skoro dvije godine poslije izbora da se stranke iz francuskog i holandskog (flamanskog) govornog područja dogovore o sastavu vlade. Bojim se čak da je samo pitanje vremena kada će se Belgija raspasti.

Paralela sa Belgijom se najčešće povlači pri nastojanju da se ukaže kako u tamošnjem političkom sistemu ne postoji mogućnost da jednu etničku skupinu u izvršnoj vlasti ne predstavlja politička opcija koja je dobila najveću podršku unutar te etničke skupine. Da li je to tačno i da li u praksi, primjera radi, u belgijskoj vladi može biti politička stranka koja nije dobila najveći broj među Valoncima, a da najpopularnija valonska stranka ostane u opoziciji?

- Moguće je. Upravo sada je na vlasti, u koaliciji sa flamanskim strankama, jedna stranka – "Mouvement Réformateur" (Pokret reformista) – koja nije najsnažnija stranka u francuskom govornom području.

Da li konsocijacija podrazumijeva obavezu učešća, kako se to kaže u BiH, "legitimnih etničkih predstavnika" u institucijama izvršne vlasti, odnosno učešće stranaka koje su u okviru svoje etničke skupine dobili najveći broj glasova?

- U biti, da. Konsocijacija predviđa da predstavnici etničkih zajednica uživaju određeni legitimitet unutar svojih zajednica. Ali to ne mora značiti da moraju dobiti baš najveći broj glasova "svojih" glasača. Konkretno, protivno je logici konsocijacijskog modela da, naprimjer, Željko Komšić predstavlja Hrvate, ako ogromna većina hrvatskih glasača podržava neke druge kandidate.

Šta bi zapravo u BiH značio viši stepen konsocijacije i da li on podrazumijeva stvaranje novih teritorijalnih jedinica zasnovanih na etničkim principima, odnosno stvaranje takozvanog "trećeg entiteta"?

- Viši stepen konsocijacije bi upravo zahtijevao da se, naprimjer, "slučaj Komšić" više ne smije desiti, to jest da svaki konstitutivni narod smije autonomno birati svoje predstavnike. Podjela Federacije na dva entiteta – jedan sa bošnjačkom, drugi sa hrvatskom većinom – bi također produbila konsocijacijski model. Naravno, produbila bi i podjelu BiH, a ne mislim da je to dobro niti za stabilnost zemlje, a samim tim niti za njene građane.

U posljednje vrijeme su se pojavile informacije o navodnoj njemačkoj inicijativi, prema kojoj bi se ustavni okvir BiH bazirao na građanskom konceptu, a ne na konstitutivnosti naroda i zaštiti kolektivnih prava. Postoji li volja u međunarodnoj zajednici da se taj model "nametne" i da li bi građanski model mogao biti trajno rješenje za BiH?

- Mislim da je nerealno očekivati da će BiH jednoga dana postati čisto građanska država. Ostat će neka vrsta mješavine građanskog i etničkog principa. Radi se više o tome kako postići ravnotežu između ta dva principa. Trenutno dominira etnički princip, kao što diskriminacija "ostalih" i dokazuje. Potrebno je postići bolju ravnotežu štiteći više prava građana kao pojedinaca, a ne samo kao članova ovog ili onog etničkog tabora.