Download-ujte našu aplikaciju

12:14 / 06.01.17

INTERVJU Filip David za Faktor: Dodikova nacionalistička politika vodi Balkan u nove krvave sukobe

Autor: M. Čustović

On govori jezikom istine i pravednosti; britko, ustrajno i neustrašivo, iako ga je to mnogo puta koštalo. Sve suprotno od toga značilo bi da odustaje od sebe, a Filip David (77) je čvrst u svojim stavovima, što ga je učinilo jednim od vodećih imena savremene književnosti. Rođak je Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize, a njegov rad je hvalio i Ivo Andrić, iako ga nikada nije upoznao. 

David: Nadu da će se početi dešavati dobre stvari, moramo sačuvati
David: Nadu da će se početi dešavati dobre stvari, moramo sačuvati

Ovaj beogradski dramatičar, romanopisac i esejist u bh. javnosti je poznat kao nepopustljivi oponent agresivne politike Slobodana Miloševića, kao i politike Tomislava Nikolića, što je javno pokazao prije dvije godine na dodjeli NIN-ove nagrade za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka u Srbiji, kada se ogradio od njegovog prisustva riječima:

- Moram da se ogradim od prisustva Tomislava Nikolića. Poštujući instituciju predsjednika, ja od devedesetih ne podržavam njegovu politiku!

David je autor brojnih pripovjedaka, romana, TV drama, filmskih scenarija. Knjige su mu prevedene na mnoge svjetske jezike, dobitnik je prestižnih priznanja, autor i saradnik na scenarijima kultnih domaćih filmova: “Ko to tamo peva”, “Okupacija u 26 slika”, “Bure baruta“...
Za naš portal govorio je o nagrađivanom romanu „Kuća sjećanja i zaborava“, o temi koja je sveprisutna kroz njegova djela, terorizmu, o Dodiku i obilježavanju Dana Republike Srpske, oslobađanju Vojislava Šešelja...

U telefonskom razgovoru ste spomenuli da trenutno ne razmišljate o novim projektima, jer se Vaše posljednje djelo dobro prodaje, što je jako lijepa vijest, ako uzmemo u obzir koliko su kultura i umjetnost zanemarene u zemljama regiona. Koliko zapravo imponuje jednom piscu kada kroz svoju knjigu nađe sagovornike? Nije li to ono čemu svaki pisac zapravo teži?

Zahvaljujući NIN-ovoj nagradi roman “Kuća sjećanja i zaborava” dostigao je, za naše prilike, veoma visok tiraž. Dosad je prodato blizu 40.000 primjeraka i još se dobro prodaje. Međutim, onoga trenutka kada se knjiga nađe u izlozima knjižara, prestaje veza pisca sa knjigom. Svaki dobar čitalac stvara svoju verziju romana. Dograđuje, dopunjuje. Koliko ima čitalaca, toliko ima verzija romana. Roman nastavlja svoj samostalni život. Dobri čitaoci na jedan uzbudljiv način prisvajaju knjigu i proglašavaju je svojom.

Ipak, istina je da se u glavi svakog pisca uvijek nešto "krčka". Pa iako trenutno niste posvećeni stvaranju novog djela, otkrijte nam šta Vam trenutno okupira misli: koje teme su ostale nedovršene ili neistražene za Vas? Zanimljivo je da je u vašem književnom opusu dominantno pripovijedanje o različitim oblicima zla - od onog realnog, konkretnog do metafizičkog...

Slažem se sa onim što je Danilo Kiš jednom izjavio, da svaki pisac čitavog života piše jednu istu knjigu. Ali svaki put ispričanu na drugačiji način. Tema zla jeste značajno prisutna i u mojim pričama i u romanima. Zlo koje uzima razne oblike i nemoguće ga je definisati, ali je tu, i u našim svjesnim životima, i u svijetu mašte i snova.

Posljednji put kad smo razgovarali spomenuli ste nam da Vam je pokraj kuće, u centru Beogada, prolazila povorka predvođena Vojislavom Šešeljom. Kritičar ste njegovog lika i djela kao i nacionalističke politike Slobodana Miloševića, pa kako komentirate činjenicu da je Šešelj oslobođen svih optužbi? Koju poruku nam je svijet tim činom poslao? Da li je to njega i njemu slične ohrabrilo da ponove ne tako davnu historiju, odnosno, može li to izazvati nove sukobe?

Žalosna činjenica jeste da ponekad i najviše pravne institucije iznevjere pravdu i oslobađaju odgovornosti one čija je krivica i velika i nesumnjiva. To je strašno poniženje za žrtve. Lik i djelo Vojislava Šešelja ostaju zabilježeni krupnim slovima, u “sveopćoj historiji beščašća”. Živimo u vremenu opće “šešeljizacije”. Svijet se raspada, mnogi zločinci ostaju nekažnjeni, ne samo u ovim našim jadnim i ubogim državicama, već u čitavom svijetu koji se guši u nanosima mržnje, netolerancije, nacionalnih i religioznih sukoba. Neka nas Bog sačuva od onoga što nas čeka u 2017. godini!

Svjedočimo različitim terorističkim napadima u svijetu, koji su posebno kulminirali prošle godine. Ko prema Vašem mišljenju stoji iza svih tih krvoprolića i iza takozvane Islamske države? Svjedočimo li krahu ljudskosti, civilizacije, šta nas čeka?

Dođu neka takva zlehuda vremena kada svijet “izađe iz zgloba”. To su ona vremena koja prethode velikim svjetskim katastrofama, kada više ne važe dugogodišnje etičke vrijednosti. Moral u političkom životu ne znači ništa, a ni moral u svakodnevnom životu. Sve se čini da smo duboko zaglibili u jedan takav period.

Uprkos činjenici da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine dan Republike Srbije proglasio neustavnim, predsjednik ovog manjeg bh. entiteta, Milorad Dodik i predstavnici njegove stranke, pripremaju se na veliko slavlje 9. januara. Dodik je čak poručio da dan RS-a ne može ukinuti nijedan sud?! Šta možemo očekivati nakon slavlja - hapšenje Dodika, ili će BiH i njeni narodi i dalje tonuti dok se političari ne mogu dogovoriti?

Mnogo toga se na ovim našim prostorima čini iz čistog inata, gluposti i na sopstvenu štetu. Raspad Bosne i Hercegovine kao posljedica Dodikove neodgovorne nacionalističke politike vodio bi krvavim sukobima koji bi čitav Balkan, ali i šire, uvukli u nove zločine. To je opasno poigravanje vatrom. Takozvana međunarodna zajednica je nemoćna, jer se guši u sopstvenim problemima. Populizam i demagogija preovlađuju u jednom broju evropskih država. Evropska zajednica je u opasnosti ako izbori u Italiji i Francuskoj krenu naopako. Neizvjesna je i politika novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Izolacionizam Sjedinjenih Američkih Država lako može dovesti do rastućeg haosa u Evropi i drugdje. Krajnji ishod ove opće političke konfuzije koja se postepeno preobražava u veliki svjetski nered, teško je predvidjeti.

Kome smeta muslimanski svijet, čiji pripadnici su postali nepoželjni čak i u Americi, što im je jasno poručio novi predsjednik Donald Trump? Sve je počelo pogibijom iračkog predsjednika Sadama Huseina, potom libijskog Muamera Gadafija, rat u Siriji i Iraku još traje, a učestali su i napadi na Tursku... Sličnu tragediju nekoć su preživjeli i Jevreji...

Politički, ali i oružani sukobi su postali i unutarreligijski i unutaretnički. Neki od sukoba su podstaknuti neoliberalnom glađu za profitom, a neki raznim religioznim oblicima fanatizma i fundamentalizma. Nema solidarnosti, nema pozitivne vizije budućnosti u svijetu koji sve više tone u isključivost, siromaštvo i bijedu.

Koja bi bila Vaša poruka našim čitaocima?

Bilo bi suviše prepotentno da nešto poručujem. Tu smo gdje smo, nemamo kuda drugdje. Život je postao opasna i skupa rabota. Ipak, ne može se baš sve predvidjeti. Kao što je mnogo toga krenulo na loše, može doći, nadajmo se, isto tako do nekog neočekivanog preokreta, čuda takoreći, da se počnu događati dobre stvari. Tu nadu, ma koliko u ovome času izgledala nevjerovatno i nestvarno, moramo sačuvati.