open-navfaktor-logo
search
Vlasnik Galerije "Isfahan"
Iranac Parviz Mohammadi: Kako sam se ponovo rodio u Sarajevu
Sarajevo je "zarobilo" njegovo srce, jer je u njemu pronašao sve što mu je do tada nedostajalo, a za čim je tragao od djetinjstva…
09.09.2018. u 21:26
get url
text

{$galerijaFotografija}

U 16. stoljeću, poznatijem kao "zlatno doba" Sarajeva, postojalo je nekoliko desetina hanova, koji su pružali utočište i gostoprimstvo trgovcima i putnicima.

Jedini od njih, do danas sačuvan, a koji je zadržao i gotovo nepromijenjen izgled, je Morića han.

Sagrađen je 1551. godine u ulici Sarači. Bio je mjesto gdje su se istok i zapad najbolje razumjeli, a to je ostao i danas, zahvaljujući Irancu Parvizu Mohammadiju, arheologu i historičaru umjetnosti.

U njegovoj režiji Morića han posljednjih 18 godina jedinstvena je muzej – galerija "Isfahan", a ime je dobio prema istoimenom iranskom gradu, važnom kulturnom, obrazovnom, vjerskom i privrednom središtu, za koji se kaže: "Ko vidi Isfahan, kao da je vidio pola svijeta".

Posjetilac od ljepote dobija osjećaj da nije na ovom svijetu

A taj karakter poprimila je i Galerija "Isfahan" koja iza svojih zidina čuva ručno rađene, unikatne perzijske tepihe i ćilime, poput svilenih tepiha iz grada Qoma, Tabriza, Isfahana…

Također, tu je veliki izbor poluunikatnih tepiha i ćilima iz Irana, Pakistana i Afganistana. Njihovu ljepotu naglašavaju posebne, čarobne orijentalne lampe i lusteri, a cijelom prostoru dušu daju i unikatne dekorativne keramike koje su rađene na osnovu arheoloških iskopina Orijenta. Tu su i orijentalne muške i ženske nošnje, kao i najveći izbor svilenih i vunenih šalova iz Kašmira.

U Galeriji "Isfahan" nude se i unikatni prekrivači i jastučnice, kao i stolnjaci iz Radžastana (Indija), a tu su i vrhunski izrađene bakarne demirlije i posuđe, kao i svi potrebni ručni radovi koji omogućavaju da svako napravi svoj orijentalni kutak kojim može spajati moderno sa tradicionalnim.

Cijeli prostor je čaroban da posjetilac od te ljepote dobija osjećaj da nije na ovom svijetu, no to nije ni čudno, s obzirom da je nastao iz velike ljubavi…

A kako se ona rodila, ispričao nam je njen vlasnik Mohammadi:

– Iz Irana sam, a ovdje sam došao prije rata kao student. Studirao sam u Banjoj Luci, pa onda u Sarajevu. Ali kada sam došao u Sarajevo, ponovo sam se rodio i morao sam ostati – započinje svoju priču Mohammadi.

Sarajevo je "zarobilo" njegovo srce, jer je u njemu pronašao sve što mu je do tada nedostajalo, a za čim je tragao od djetinjstva…

– Prije rata, kada sam došao, dobio sam ilham (nadahnuće), da moram biti tu, da moram predstaviti iransku islamsku umjetnost, širiti prijateljstvo između istoka i zapada u Bosni. Zašto? Ovdje sam našao tolerantnu dušu, miješanu religiju, miješanu kulturu, a ljudi su prijatni, iskreni! Od djetinjstva sam tražio narod gdje mogu da osjećam da smo blizu, a da smo drugačiji. To sam našao ovdje. Ja sam musliman, ali, ovdje sam vidio koliko imamo zajedničkog sa Srbima i Hrvatima. Studije sam završio tezom “Razvoj mitraizma iz Irana do Balkana“, i već tada sam uvidio da sa vama imamo zajedničke kulture, duhovne i historijske veze, najmanje 3.700 godina – ističe Mohammadi.

{$galerijaFotografija}

Prije Galerije "Isfahan" imao je mali dućan na Baščaršiji u kojem je predstavljao kaligrafiju, ali i organizirao razna druženja uz poeziju i muziku, jer, u njegovoj domovini poezija i mudrost jako su bitni za razumijevanje svijeta i povezivanje sa njim. No, njegov san je prekinuo rat i morao se sa porodicom vratiti u Iran.

– Do tada smo živjeli kod stare žene Hanife. Ona je brinula za moju suprugu. Kada je počeo rat ovdje, rekla nam je: "ako vi odete, ja ću lako umrijeti". Otišli smo, a ja nisam imao mira. U Iranu sam često sanjao da govori "zašto si nas ostavio", i uvijek sam plakao nakon toga. Morao sam se vratiti. Prvo sam otišao kod Hanife, međutim ona je već bila preselila (umrla). Dočekala me njena porodica i ispričala nešto nevjerovatno. Moja gitara, koju sam zaboravio, ostala je na zidu. Sačuvala ju je! Rekla im je "ovo nemojte dirati". A rat je bio, ljudi nisu imali da šta jedu, čime da se ugriju. Ali, ona nije dala da diraju moju gitaru. Pisao sam o tome i u Iranu, uz poruku zašto trebamo upoznati Bosnu. Jer zaista, rijetko gdje ćete naći da neko sa vama podijeli ono što ima i da brine za vas. A ja sam to našao ovdje. Morao sam se vratiti. Sanjao sam da moram ponovo biti tu, i tu sam – iskren je Mohammadi.

Vratio se 2000. godine i otvorio "Isfahan", iako, priznaje da ga je teško održavati zbog svih obaveza koje ima prema državi, radnicima, održavanju prostora. Ali, dodaje, da vrijedi zbog onoga što u Bosni dobija, a to je mir i sreća koju nastoji približiti cijelom svijetu. A to, osim kroz Galeriju, čini kroz knjige, novinske zapise, blog, ali i pjesme pune ljubavi, posvećene Sarajevu i Bosni.

– Svake godine mi najmanje 20.000 letaka i brošura dijelimo ljudima u svijetu da dođu u Sarajevo, da osjete ono što sam ja osjetio, a što su i mnogi drugi. Ovaj narod pruža prijateljstvo, novi put, filozofiju života, uči nas da možemo biti prijatelji, jer svi smo mi iz jednog izvora, a to je Bog koji nas je stvorio. Svi koji su bili kažu da ovdje nešto ima, bez obzira što su ljudi živjeli u problemima. Ali ovaj narod nema u sebi zlo i to treba predstaviti. Moja familija to voli, i mi to predstavljamo. Religija je za mene samo povezivanje ljudi, opraštanje, povezivanje duše sa beskrajnom ljubavi, a to je Allah, Bog. To je to. Vi to ovdje imate, i to treba predstaviti, da to svijet vidi. Od vas smo dosta učili i to prenosili, ali učimo još uvijek. Volimo Bosnu. Volimo Iran. Volimo svijet – potcrtao je Mohammadi.

Tepisi u koje su utkane višestoljetne tradicije i običaji

O sličnostima i povezanosti između naroda širom svijeta govore i njegovi tepisi u koje su utkane višestoljetne tradicije i običaji.

– Najstariji tepih koji imamo, datira od prije 100 godina. Svi su ručno rađeni, sa mnogo ljubavi. Neki od njih nastajali su od pet do osam godina. Ljudi koji dođu ovdje ulaze u dušu tepiha koji ih vraća desetine godina unazad i spaja sa njihovim korijenima. Imamo jednu sobu koju zovemo soba meditacije ili zajednički jezik svijeta, jer tamo imamo bosanski ćilim, iranski ćilim, srpski… sa zajedničkim elementima koji pokazuju da smo svi iz istog izvora – zaključuje naš sagovornik.

Galerija "Isfanah" ove godine slavi punoljetstvo u kojem je postala jedno od najvažnijih mjesta u Bosni i Hercegovini, mjesto u koje dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta, a posjetile su je i mnoge poznate ličnosti poput Penelope Cruz ili Richarda Gerea. U nju dolaze ambasadori, važne političke ličnosti, profesori sa svojim studentima…

A, osim predivnih rukotvorina, Galerija je i mjesto gdje se razmjenjuju iskustva, mudrosti, gdje se sklapaju nova prijateljstva, a sve to zahvaljujući vlasniku koji goste dočekuje sa domaćim čajem i širokim osmijehom, u šta smo se i sami uvjerili.

– Pozivamo sve ljude da nam dođu. Ne moraju ništa kupiti. Neka dođu, osjete tu energiju, i da odavde izađu sa lijepim osjećanjima, da vole sebe, svoju familiju, narod. Nama je to dovoljno – porčio je Mohammadi.

Galerija "Isfahan" 1, 09.09.2018.
1 od 9
left-arrowright-arrow
2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.