Download-ujte našu aplikaciju

20:12 / 04.12.17

Izjave iz Zagreba i Beograda koje bi bh. Hrvati i Srbi trebali pažljivije čitati

Autor: M. Radević

Hrvatska poštuje presudu bosanskohercegovačkoj šestorki, ali je nezadovoljna nekim njezinim dijelovima, posebno onima kojima se aludira na odgovornost bivšeg hrvatskog državnog vrha, izjavio je danas premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković.

FOTO: Ured predsjednika Srbije
FOTO: Ured predsjednika Srbije

Ove riječi hrvatskog premijera, uz ispravku da presuda ne aludira nego je u tom pogledu definiranja udruženog zločinačkog poduhvata vrlo jasna, uoči njegove posjete Mostaru, gdje ga je pozvao lider HDZ-a BiH Dragan Čović kako bi, između ostalog, zajedno položili vijence ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, na istom mjestu gdje je prije nekoliko noći uz paljenje svijeća upriličena "molitva za šestorku" iz Haga, mogu se tumačiti dvojako.

S jedne strane, očigledno je da Plenković nastoji ublažiti vlastitu retoriku i iskazivanje neupitne podrške "haškim uznicima" koju smo od njega i ostatka hrvatskog državnog vrha slušali posljednjih dana jer se, vjerovatno, konačno prisjetio da je Hrvatska ipak članica Evropske unije te da podržavanje ratnih zločinaca nije baš primjereno jednom civiliziranom premijeru evropskog kalibra.

Sami sebi ipak najpreči

Na drugoj strani, međutim, Plenkovićevo iznenadno "poštivanje" presude iz Haga, uz akcenat da se ne slaže s onim dijelovima presude kojima se "aludira na odgovornost bivšeg hrvatskog državnog vrha", šalje jasnu i nedvomislenu poruku Hrvatima u Bosni i Hercegovini koja bi, otprilike, glasila ovako: "Draga braćo Hrvati, suosjećamo s Vama, ali nama (Hrvatima u Hrvatskoj, op.a.) smo ipak najpreči mi sami i Republika Hrvatska."

Identičnu poruku poslao je Srbima u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj, srbijanski državni vrh nakon izricanja presude ratnom zločincu Ratku Mladiću u Hagu. Iz Srbije su, naime, nakon osuđujuće presude Mladiću stigle (ne)očekivano umjerene izjave.

- Svi smo znali da će to da bude ishod, ne postoji nijedan čovjek odavde da to nije znao - rekao je pomirljivo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić komentarišući presudu, te pozvao građane Srbije da se okrenu budućnosti, otvaraju fabrike i da "stvaramo bolju Srbiju za nas".  

Ni riječi o braći Srbima koji žive u BiH, bivšim pripadnicima Vojske RS-a kojom je Mladić komandovao, pa čak ni one toliko puta izgovorene rečenice na svim stranama da su "zločine činili pojedinci, a ne narod".

Vučić, doduše, nije imao ni potrebe za tim. Naime, za razliku od presuda koje je Haški tribunal izrekao Prliću i ostalima i u kojima je jasno navedeno da je Hrvatska bila učesnik udruženog zločinačkog poduhvata tokom agresije na BiH, Srbija se, na olakšanje Vučića i njegovih najbližih saradnika, u slučaju Ratka Mladića uspjela provući bez takvih kvalifikacija. Vojska te zemlje je sporadično spoemnuta u presudi.

Činjenica da Milošević i državni vrh Srbije iz 90-ih nisu "etiketirani" kao agresori i učesnici UZP-a za Vučića je, sasvim logično, mnogo bitnija od lakonskih bratimljenja i srdačnih zagrljaja s Miloradom Dodikom te isticanja "nikada bolje saradnje Srbije i RS-a". Jednako kao što se Plenković svojim "revidiranim" stavom o presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne želi vratiti vrijednostima moderne Evrope koje, ipak, ma koliko liberalne i demokratske bile, ne tolerišu podršku osuđenim ratnim zločincima, tako se i Vučiću na evropskom putu valja oprati od prašine beogradskog "Bulevara Ratka Mladića" za koji se, ne tako davno, srčano zalagao.

Ko je bio veći agresor

Za lidere današnje Srbije i Hrvatske prioritet je da njihove države ne budu označene haškim presudama kao agresori i zločinci. Srbija je to, za sada, uspjela ishoditi, ali u slučaju Mladića, Hrvatska – barem zvanično – nije, i to spada među one odluke Tribunala koje mnogi ocjenjuju kao "kontroverzne", pa i apsurdne, ali to je već druga tema.

Činjenica je da je u Hagu, kako je to nedavno izjavila i advokatica Senka Nožica, koja je zastupala Brunu Stojića, "osuđena šestorka, Hrvatska, Herceg-Bosna i HDZ." Što se, pak, Srbije i njene uloge u "udruženom zločinačkom poduhvatu" u BiH tiče, treba ipak pričekati presude bivšim šefovima tamošnje Službe državne bezbjednosti Frenkiju Simatoviću i Jovici Stanišiću, kojima ponovljeno suđenje još traje. Ali podsjetiti i na neke činjenice o kojima smo pisali: Ipak se nisu "izvukli": Haški tribunal je utvrdio ulogu Srbije u zločinima u BiH.

U međuvremenu nam svima preostaje da pratimo suludo takmičenje između političkog vrha Srbije i Hrvatske na temu "ko je bio veći agresor". Da nije tragično, bilo bi komično - reklo bi se. A s obzirom na to da su čak i u tom propagandnom ratu ostali zaboravljeni negdje na margini, bh. Srbima i Hrvatima preostaje samo jedno: da se okrenu državi u kojoj žive i ne pristaju biti instrumenti za sakupljanje jeftinih predizbornih poena iz komšiluka/susjedstva.