Fahrudin Radončić, šef SBB-a i kandidat za člana Predsjedništva BiH, gostovao je sinoć na Radio-televiziji Republike Srpske (RTRS).

Tako je Fahrudin Radončić odlučio u emisiji, uz pomoć voditelja Mate Đakovića, bošnjačkoj javnosti i potencijalnim glasačima da dokazuje da je musliman!? Kad je već odlučio, red je da opišemo kako je to izgledalo.

Đaković konstatuje kako mu je Radončić na početku emisji rekao "da se samo Boga boji".

-Spremni su Vam neki reći da niste dovoljno musliman, Bošnjak. Da Vam negdje nešto fali, da ne možete biti prvi u Bošnjaka – kaže Đaković.

Radončić već ima spreman odgovor na Đakovićev komentar, pa navodi: "Evo sad ću Vam ja vrlo precizno odgovoriti, žao mi je da su me natjerali i izvinjavam se Vašim gledaocima, da govorim o privatnim stvarima. Evo kakav sam ja musliman. Moj rođeni amidža, znači stric, bio je 30 godina imam u Rogatici. To ljudi znaju. Njegov sin, pošto ste vi RTRS, znači moj rođeni brat od strica, bio je preko 30 godina profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Moj rahmetli otac je učio Kur’an. Radončići imaju džamiju nekoliko stotina godina. Znači mi nismo čekali da nastane SDA pa da nas oni učine muslimanima. Neko je meni prije 60 godina dao ime Fahrudin. Nije mi dao ime Denis".

Tako Radončić zapravo govorio o svojoj rodbini kao muslimanima, što svakako nije i ne treba biti predmet propitivanja, ali što ništa ne znači kada je on u pitanju. Međutim, poslovično "nezgodni" Mato, poznat po svojim nadasve "provokativnim" pitanjima nije odustao. Ili da budemo do kraja jasni, priredio je blamažu i sebi i Radončiću, dakako uz prethodnu saglasnost predsjednika SBB-a. Da je zlatna svaka koja ostane neizgovorena, vrlo uvjerljivo su dokazali akteri priče.

Uvjereni kako je to konačno pun pogodak u dokazivanju da je Radončić musliman i da je kao takav valjda jedino prihvatljiv ciljanoj biračkoj skupini, za čim je šef SBB-a imao više nego očito potrebu u jeku izborne kampanje, dvojac nastavlja:

Đaković samouvjereno: "Sad ću Vam nešto pročitati, ali čini mi se da ja ovaj ajet znam napamet. Ali iz poštovanja da ne bih šta pogriješio, ja ću ga pročitati. 'Planine se mogu pomaći sa mjesta svojih, ali ti se ne smiješ pomaći sa svoga. Zube svoje stisni! Glavu svoju predaj Bogu! Noge svoje čvrsto u zemlju usadi! Pogled svoj na neprijatelju najudaljenijem zadrži, i ne gledaj u stranu! I budi siguran da je pobjeda samo od Boga Uzvišenog!' Ovaj sam ajet našao kod Vas i Vi ga se pridržavate. Ne samo njega, nego…"

Radončić, uz klimanje glavom i odobravanje da se radi o ajetu, sav ozaren: "To je odštampano metar sa metar u mojoj privatnoj sobi. Ja svako jutro pogledam u to…"

I sve bi to bilo sasvim u redu da se radi o Kur’anskom ajetu. Međutim, to nije Kur’anska rečenica odnosno Božija riječ, o čemu dvojac očito pojma nema. Radi se o citatu iz knjige "Rana historija islama", šiitskog autora Sejida Safdara Huseina.

Autor u svojoj knjizi navodi da su to riječi koje je uputio hazreti Alija svome sinu Muhamedu u Bici kod Basre ili u Bici kod deve, kada su se sukobile dvije muslimanske vojske, jedna koju je predvodio hazreti Alija i druga koju je predvodila hazreti Aiša. Tim riječima je, navodno, hazreti Alija bodrio svoga sina Muhameda da ustraje u borbi.

Šta reći na kraju? Estagfirullah!