Download-ujte našu aplikaciju

13:18 / 20.04.17

Ko je bio Vinko Šamarlić: Umjesto Olimpijade odabrao borbu za opstanak BiH

Autor: D. Stambolić

Prosječni stanovnik Sarajeva teško da zna reći gdje je ulica Vinka Šamarlića. Pitanje je opet znaju li oni koji svakodnevno koračaju i šeću ovom ulicom ko je uopće bio pokojni Vinko Šamarlić? Znaju li šta je napravio za ovu državu? Znaju li čega se odrekao da bi svoju zemlju branio od agresije koja je počela 1992. godine. 

Vinko Šamarlić (treći s lijeva stoji)
Vinko Šamarlić (treći s lijeva stoji)

Svaka priča ima svog heroja, ali priča o Vinku Šamarliću rođenom 8. marta 1964. godina u Crkvici kod Zavidovića, sve je osim obična. Život Šamarlića koji je osnovnu školu završio u rodnim Zavidovićima, nakon čega se upisao u Srednju policijsku školu u Sarajevu, scenario je za jedan sjajan film ili neki vrhunski "bestseler".

Glavni junak ove istinite priče po završetku srednje škole počinje raditi kao policajac, a 1985. godine prelazi u Specijalnu jedinicu gdje s činom kapetana postaje komandir borbene jedinice.

Osim predanosti poslu, Vinko je imao vremena i za svoju drugu strast - džudo (judo). Volio je džudo, uživao je na tatamiju, a o predanosti ovome sportu svjedoče titule juniorskog i seniorskog prvaka bivše Jugoslavije u poluteškoj i teškoj kategorij, kao i medalje i titule sa brojnih turnira na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Puška umjesto zastave BiH

Još prije nego je Judo savez Bosne i Hercegovine i zvanično 1993. godine u Kanadi primljen u članstvo Svjetske judo federacije i Evropske judo unije, bosanskohercegovački džudo debitovao je na međunarodnoj sceni, i to na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni.

Upravo je Vinko Šamarlić, kao vlasnik olimpijske norme trebao nositi zastavu sa ljiljanima na otvaranju Olimpijade u prijestolnici Katalonije. Dan pred polazak za Barcelonu, 8. juna 1992. godine, desila se tragedija. U odbrani od četničkih napada na Hrasnom Brdu poginuo je tada 28-godišnji Vinko Šamarlić.

Sudbina je tako htjela. Umjesto da boje svoje zemlje brani na najvećoj sportskoj manifestaciji, Šamarlić je od prvog dana, s puškom u rukama stao u njenu odbranu. Domovini je dao ono najvrednije, svoj život. Legendarni džudista tako je, nažalost, nakon pogibije Ozrenka Mandića Buce postao drugi specijalac MUP-a Republike Bosne i Hercegovine koji je dao svoj život u odbrani BiH.

Pogibija Vinka Šamarlića pogodila je sve domoljube, patriote, ljude koji su bosanski inat nosili u srcu i koji su čvrsto vjerovali da se naša BiH može odbraniti iako je na drugoj strani stajala četvrta vojna sila u to vrijeme u Evropi.

Jedan od onih koji je s mnogo emocija prenio vijest o pogibiji Šamarlića bio je legendarni novinar Budo Vukobrat.


- Pripadnik specijalne jedinice MUP-a BiH, džudista, poluteška i teška, jučer poginuo, bitka odsudna. Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule. Bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, 28 godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje. Znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje, zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: 'Pazi se'. Vinko je valjda čuo: 'Bori se'. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebalo da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko, nažalost, o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuči i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se, barem, na njegovom grobu zavijoriti zastava sa pet olimpijskih krugova - kazao je u junu 1992. godine pokojni Budo Vukobrat u vijestima.

Teških vremena i prvog pojavljivanja na međunarodnoj sceni prisjeća se predsjednik Judo saveza BiH i selektor seniorskih reprezentacija Branimir Crnogorac.

Supruga, sin i ulica na Ilidži

- Bila nam je izuzetna čast nastupiti na Igrama u Barceloni i pod zastavom s ljiljanima tada predstavljati zemlju u kojoj je buktio rat. Pogibija Vinka Šamarlića svakako je pogodila sve nas. Bio je odličan takmičar i još bolja osoba - evocira Crnogorac uspomene stare 25 godina.

U čast Šamarlića Judo klub Željezničar od 1993. organizuje memorijalni međunarodni turnir koji nosi ime nesuđenog barjaktara na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a u subotu će u novootvorenoj dvorani na Grbavici biti održan 25. po redu Memorijalni turnir "Vinko Šamarlić" na kojem će učestvovati oko 300 takmičara.

Veliki džudista i još veći borac za opstanak BiH posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom, Medaljom za hrabrost i Ordenom zlatnog grba sa mačevima, a jedna ulica u sarajevskom naselju Ilidža nosi njegovo ime. Iza Vinka Šamarlića ostali su supruga Radojka i sin Ilija.