Download-ujte našu aplikaciju

15:58 / 16.11.16

Komentar: Optužnice bez dokaza

Slučaj Nasera Orića nije prvi, a sigurno ni posljednji „veliki“ predmet u kojem se optužnica Tužilaštva BiH u potpunosti raspala nakon što je dospjela do sudnice

 

 

Piše: Maja RADEVIĆ

Materijalni dokazi koje je Tužilaštvo BiH prezentiralo jučer na suđenju komandantu Srebrenice Naseru Oriću i njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću, koji se terete za ratne zločine počinjene na području općine Srebrenica, još jedan su u nizu autogolova državnog Tužilaštva.

Tužilaštvo je, naime, kroz četrdesetak dokumenata uspjelo „dokazati“ da je u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bio rat, da su Orić i Muhić bili pripadnici Armije RBiH, da je Orić napredovao u službi, te da su na području Zalazja i Kunjerca vođene oružane borbe između pripadnika Armije BiH i Vojske RS-a. Prethodno je tužilac u ovom predmetu Miroslav Janjić odustao od svih trinaest preostalih svjedoka optužbe, uz obrazloženje kako je u razgovoru sa svjedocima utvrdio da oni nemaju nikakvih novih saznanja u odnosu na ono što su iznijeli raniji svjedoci, te da raspolažu samo općim saznanjima o oružanom sukobu na Zalazju.

Slučaj Nasera Orića nije prvi, a sigurno ni posljednji „veliki“ predmet u kojem se optužnica Tužilaštva BiH u potpunosti raspala nakon što je dospjela do sudnice. Prije desetak dana neslavno je okončana i pompezna afera „Gibraltar“ kada su prvostepenom presudom Suda BiH Stipe Prlić, Zoran Bakula i Neven Kulenović oslobođeni optužbi da su zloupotrijebili položaj i ovlaštenja te primali, odnosno davali mito. Dvije godine nakon što je sa još desetak osoba uhapšen u spektakularnoj akciji „Pandora“ pod sumnjom da je pronevjerio dvije milijarde maraka, Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje, i dalje je na slobodi i čeka optužnicu iz Tužilaštva BiH. Pri tome, Čaušević je uredno registriran na listi stalnih sudskih vještaka iz oblasti ekonomije u Federaciji BiH. Optužnica za nezakonito poslovanje u predmetu Bobar banke također je na čekanju - razlog je navodno taj što je izjave pojedinih svjedoka u ovom predmetu uzimala osoba iz Tužilaštva koja za to nije ovlaštena. I sada svi ti svjedoci moraju biti ponovo saslušani...

Ovakve proceduralne greške i povrede postupka zbog kojih su i cijeli sudski procesi vraćani na početak, poput onog u slučaju Zijada Turkovića, ne samo da nepovratno uništavaju ugled bh. pravosuđa, već državu koštaju desetke miliona maraka godišnje. Rezultati rada jednog tužioca ne mjere se brojem aljkavo provedenih istraga i nabrzinu, površno sklepanih optužnica, već brojem dobijenih slučajeva na sudu. Nažalost, bh. tužioci to jednostavno odbijaju shvatiti, a za vlastite neuspjehe uvijek imaju opravdanje u provjerenoj floskuli: „Pritisak na rad Tužilaštva“.

(Faktor.ba)