Download-ujte našu aplikaciju

12:56 / 03.10.17

Ministar Crnadak se pravda SNSD-u "discipliniranjem" ambasadorice Čolaković

Autor: Nedim Pobrić

Dok je raspremao kofere između putovanja na Ohrid i obilaska venecijanskih kanala, ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak potpisao je 19. jula 2017. godine Odluku o pokretanju disciplinskog postupka protiv Mirsade Čolaković, ambasadorice BiH u Kraljevini Holandiji. 

Ministar Crnadak "osnovano sumnja" da ambasadorica Čolaković nije izvršila svoje dužnosti, a potvrdu njegovih "osnovanih sumnji" bi trebala dati Prvostepena disciplinska komisija Ministarstva vanjskih poslova BiH, koja zasjeda u srijedu, 4. oktobra. Prije nego što u Ustavu BiH, zakonima i institucionalnim pravilnicima pokušamo pronaći osnovu koja Crnadku daje ovlaštenja da "sumnja" u bilo kojeg ambasadora, osvrnut ćemo se na sami sadržaj Odluke o pokretanju disciplinskog postupka.

- U periodu od 15. februara 2017. do 30. juna 2017. godine nije postupila po pismenoj instrukciji Ministarstva vanjskih poslova BiH broj: 01-05-1-4012-2/17 – navodi se u prvoj tački Odluke.

Sporna pisma

Radi se o, podsjećanja radi, pismu koje je ministar namjeravao poslati registraru Međunarodnog suda pravde u Hagu povodom zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije, a kojeg je, prema Crnadkovoj viziji, toj instituciji trebala proslijediti ambasadorica Čolaković. Ona to nije uradila, a u prilog opravdanosti tog postupka ide i hronologija korespodencije Ambasade BiH u Holandiji i ministra Crnadka.

- Obavještavam vas da nadležni organ BiH do danas nije donio odluku o zvaničnom stavu BiH u odnosu na predmetno pitanje. U skladu sa gore navedenim, želim da vas obavijestim da u odsustvu zakonite odluke nadležnog organa BiH (Predsjedništvo BiH), kao i izričite instrukcije Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ambasada BiH ne može preduzimati bilo kakve radnje koje bi mogle biti tumačene kao interpretacija ili prejudiciranje zvaničnog stava nadležnih organa BiH – navodi se u Crnadkovom pismu kojeg je 13. februara 2017. godine uputio Ambasadi BiH u Holandiji.

Dakle, ministar konstatira da nadležni organ BiH, a to je Predsjedništvo, nema zvaničan stav po ovom pitanju i da Ambasada BiH mora postupati u skladu sa stavom tog nadležnog organa. Zaboravni Crnadak je već narednog jutra smetnuo sa uma vlastitu konstataciju pa se odvažio da samoinicijativno tumači legitimitet agenta Sakiba Softića. Svoje je tumačenje, suprotno ovlaštenjima ministra vanjskih poslova, odlučio podijeliti sa registrarom Međunarodnog suda pravde pa mu je uputio dva primjerka pisma, jedno direktno poštom, a drugo posredstvom Ambasade BiH.

Uslijedio je logičan odgovor, zasnovan na samo dan ranije upućenoj instrukciji Ministarstva vanjskih poslova BiH.

- Zbog delikatnosti situacije i izbjegavanja kolizije, molim vas da nam se dostavi odluka Predsjedništva BiH kojom se odobrava upućivanje gore navedenog pisma registraru Međunarodnog suda pravde u Hagu – stajalo je u odgovoru ambasadorice Čolaković na Crnadkov zahtjev.

Odluku Predsjedništva, naravno, nije mogao dostaviti, ali je mogao organizirati konferenciju za medije na kojoj je ambasadoricu optužio za poštivanje njegove prvobitne informacije.

Naredna stavka Odluke o pokretanju disciplinskog postupka se odnosila na navodno neovlašteno otvaranje pisma kojeg je registrar uputio članovima Predsjedništva BiH. Pisma, po jedno na ime svakog člana Predsjedništva i jedno sa zajedničkim sadržajem, su dostavljena Ambasadi BiH. Iz kabineta Mladena Ivanića i Dragana Čovića je od Ambasade zatraženo da se pisma proslijede poštom, dok je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović zatražio od ambasadorice da otvori pismo naslovljeno na njega i telefonski ga upozna sa njegovim sadržajem. Pisma su 28. februara stigla u Sarajevo, zaprimljena su u Ministarstvu vanjskih poslova, a zatim proslijeđena članovima Predsjedništva. Jedina ranije otvorena koverta bila je ona naslovljena na Izetbegovića, što nije spriječilo dezavuisanje javnosti plasiranjem informacija da je otvorena koverta namijenena Mladenu Ivaniću.

Iako disciplinski postupak još nije ni započet, ministar Crnadak je bio dovoljno slobodan da 11. septembra 2017. godine od Predsjedništva BiH zatraži opoziv ambasadorice Čolaković, pravdajući taj zahtjev i otvaranjem kovertiranih pošiljki "sa ili bez navodne telefonske instrukcije", čime je indirektno potvrdio činjenicu da je otvorena Izetbegovićeva koverta te da je ona otvorena na osnovu telefonske instrukcije.

Vrijeme je da se vratimo na Crnadkova ovlaštenja da "sumnja" i dovodi u pitanje angažman ne samo ambasadorice Čolaković, već bilo kojeg drugog ambasadora BiH.

(Ne)nadležni Crnadak

Ambasadore i druge predstavnike BiH imenuje, postavlja, opoziva i razrješava Predsjedništvo BiH, na prijedlog članova Predsjedništva BiH. Utvrđeno je to Odlukom o postupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, koju je Predsjedništvo BiH usvojilo 3. aprila 2013. godine.

Član 6. te Odluke jasno predviđa da imenovane osobe odgovaraju za rad isključivo Predsjedništvu BiH, a da Ministarstvo vanjskih poslova ima obavezu dostavljanja posebne informacije o aktivnostima i radu imenovanih osoba, uz vlastitu ocjenu o njihovom ukupnom radu i to 12 mjeseci nakon preuzimanja dužnosti. Ocjena rada se donosi na osnovu pravilnika u kojem su sadržani kriteriji za ocjenjivanje rada imenovanih osoba, a koji treba dobiti saglasnost Predsjedništva. Taj pravilnik još uvijek nije donesen te samim tim ne postoje jasno definirani kriteriji na osnovu kojih bi Ministarstvo ocjenjivalo ambasadore. Međutim, čak i da postoji, Predsjedništvo BiH je organ koji nakon razmatranja ocjene odlučuje o nastavku mandata imenovanih osoba, a ne ministar Crnadak ili bilo kakva disciplinska komisija Minisarstva vanjskih poslova.

Predsjedavajući Avramović veličao Karadžića i Mladića

Zanimljivo je da Prvostepenom disciplinskom komisijom, koja bi prema Crnadkovim zamislima trebala sankcionirati ambasadoricu Čolaković, predsjedava Marinko Avramović, nekadašnji savjetnik Ambasade BiH u Washingtonu, koji se "proslavio" javnim veličanjem Radovana Karadžića i Ratka Mladića tokom obilježavanja 9. januara u Chicagu te interpretiranjem omiljenih pjesama koje veličaju četnički pokret. Navedeni ispad, jedan u širokom repertoaru sličnih "diplomate" Avramovića, dovoljno govori o opravdanosti njegovog predsjedavanja ili članstva u komisiji koja donosi sud o disciplinskim prekršajima. Avramovićevi istomišljenici nikako ambasadorici Čolaković ne mogu oprostiti ulogu u kreiranju sadržaja Rezolucije UN-a o Srebrenici iz 2015. godine pa se odluka koju bi on mogao donijeti u disciplinskom postupku, bez obzira šta se stavlja na teret ambasadorici, može unaprijed sa sigurnošću pretpostaviti.

Očajnički pokušavajući da mandat na čelu Ministarstva vanjskih poslova ne ostane upamćen isključivo po besmislenim putovanjima širom svijeta, Crnadak se "discipliniranjem" ambasadorice Čolaković pokušava dodvoriti SNSD-u i zaštititi od kritika te stranke. Na takvo ponašanje su već reagirali pojedini zastupnici u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dovodeći u pitanje Crnadkove motive koji su rezultirali pokretanjem disciplinskog postupka. Da je ministru Crnadku zaista stalo da "pravna država ne bude samo utopija", kako je konstatirao u zahtjevu za opoziv ministrice Čolaković, pokrenuo bi pitanje vlastite smjene, s obzirom da je u cijelom postupku upravo ministar vanjskih poslova bio taj koji je prekršio ustavne nadležnosti i propise zemlje na čiji račun putuje po svijetu.