Download-ujte našu aplikaciju

12:28 / 07.04.17

Mišja groznica: Kako da se ne zarazite dok ste u prirodi

Mišjom groznicom može se zaraziti udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja, unosom virusa u usta prljavim rukama ili kroz hranu i piće.

Ovo je posebno aktuelno nakon što je nedavno 20 planinara završilo u bolnici zbog mišje groznice kojom su se zarazili na Medvednici kraj Zagreba. Zbog toga su mnogi građani zabrinuti, jer sezona odlazaka na izlete u prirodu tek je počela.

Radi se zapravo o hemoragijskoj groznici, što je stručan naziv za ovu bolest. Zaraziti se može udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili slučajnim unosom virusa u usta kroz prljave ruke ili hranu i piće, koje je došlo u doticaj sa zaraženim mišjim izmetom ili mokraćom. Naprimjer, ostavite li hranu na travi na koju je zaraženi miš mokrio, lako se možete zaraziti.                          

Napomena: Zaraza se ne prenosi među ljudima!

Nudimo nekoliko savjeta za izletnike, ljude koji zbog posla ili drugih razloga duže borave u prirodi te vlasnike kuća i vikendica.

Kako se zaštititi na otvorenom?

Ne sjedajte i ne liježite direktno na tlo, posebno ne na mjestima gdje su uočeni glodavci ili njihovi tragovi! Za vrijeme boravka u prirodi čuvajte hranu i piće (u zatvorenim spremnicima) te lične stvari od dodira s glodavcima i njihovim izlučevinama. Ne ostavljajte ostatke hrane i druge otpatke u prirodi! Prije konzumacije jela i pića, te uzimanja cigarete potrebno je dobro oprati ruke toplom vodom i sapunom ili ruke tretirati dezinficijensom na bazi alkohola. Nemojte piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokava. Plodove ubrane u prirodi, koji se jedu sirovi, operite obilnom vodom.

Kako se zaštititi u zatvorenim prostorijama?

Osigurajte hranu i piće od pristupa glodavaca, pohranite ih u zatvorene spremnike! Ne ostavljajte smeće u prostorijama (vikendicama, garažama, ostavama, podrumu, tavanu i dr.)! Spriječite ulaz glodavaca u stambene i privredne objekte zatvarajući sve pukotine i rupe u zidovima i podovima! 

Redovito provodite deratizaciju!

Ne dirajte uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama. Ne metite niti usisavajte izlučevine glodavaca, kao niti njihova gnijezda. To će pogodovati zaraznom materijalu (izlučevine glodavaca) da se digne u zrak, koji onda udišete, te ćete se na taj način zaraziti. 

Nosite masku koja štiti sluznicu nosa i usta i gumene rukavice!

Prilikom čišćenja koristite mokru krpu (kako bi se izbjeglo dizanje prašine) i hlorni ili alkoholni dezinficijens! Zarazi su također skloniji građani koji imaju pse, jer oni njuškaju svuda i jedu svašta.

Što još možete učiniti kako bi smanjili mogućnost zaraze?

Odstranite krupni otpad iz kuća! Uklonite mjesta pogodna za naseljavanje glodavcima (spremnici, kutije, sijeno i dr.)! Provjetrite vikendice, garaže i ostave (30-ak minuta) prije nego što ulazite. Upozorite komšije o mjerama koje moraju provoditi kako bi smanjili rizik zaražavanja bolešću.

Simptomi bolesti

Najčešće se javlja sedmicu do dvije nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca (vrlo rijetko inkubacija može iznositi i do osam sedmica), praćena visokom tjelesnom temperaturom, groznicom i jakom glavoboljom, bolovima u trbuhu i leđima, zamućenim vidom, ponekad s crvenilom lica i konjuktivitisom te osipom.

Kasniji simptomi bolesti mogu se manifestirati smanjenom količinom izlučivanja urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i padom pritiska, pojavom krvarenja i razvitkom šoka.

Uzročnik bolesti i životinje koje ga prenose

Uzročnik ove bolesti je virus iz grupe (roda) Hanta-virusa, rasprostranjenih u nekoliko svojih varijeteta (vrsta, serotipova) u raznim dijelovima svijeta, u Evropi od Skandinavije do juga. Virus prirodno kruži i održava se među malim šumskim glodavcima. Kod nas su to najviše riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), u manjoj mjeri i šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis). Infekcija za njih nije pogubna, ali izlučuju virus u okolinu, najviše mokraćom i izmetom. Ušavši u njihov svijet, odnosno prirodna žarišta, mogu se u određenim okolnostima, srećom rijetko, zaraziti i razboljeti ljudi. Radi se o bolesti s vrućicom, oštećenjem rada bubrega, nekada krvarenjima (hemoragija), te drugim smetnjama, uz potrebu bolničkog liječenja. Bolest je kod nas stalno prisutna, s različitom učestalošću od godine do godine.