Download-ujte našu aplikaciju

13:41 / 08.01.17

Nakon teške bolesti: Preminuo dramaturg i književnik Darko Gašparović

Ugledni riječki i hrvatski teatrolog, dramaturg i književnik, doktor humanističkih nauka Darko Gašparović preminuo je jučer Rijeci u 73. godini nakon teške bolesti.

Gašparović: Dobitnik brojnih priznanja
Gašparović: Dobitnik brojnih priznanja

Gašparović je rođen 27. aprila 1944. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao komparatistiku i romanistiku te magistrirao i doktorirao tezama o Krleži i Kamovu. Od 1974. je živio u Rijeci.

Bio je glavni urednik kazališnoga časopisa "Prolog" (1969. – 1971.), dramaturg u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca Rijeka (1974-1981.), potom umjetnički direktor Hrvatske drame i intendant (1988. – 1998.). Od 1981. do mirovine 2010. bio je, s manjim prekidima, nastavnik teorije književnosti, stilistike, scenske umjetnosti i teatrologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, u zvanjima od asistenta do redovitog profesora, a generacije studenata pamte ga kao vrsnog intelektulaca i eruditu.

Objavio je petstotinjak pozorišnih kritika, ogleda, feljtona, polemika i kolumni u mnogim hrvatskim i nekim stranim časopisima i listovima. Učestvovao je na mnogim teatrološkim i filološkim naučnim skupovima, publicirao je pedesetak znanstvenih radova u časopisima i zbornicima. Surađivao je s nekim od najpoznatijih kazališnih redatilja iz Hrvatske i inozemstva.

Njegove dramatizacije romana "Vježbanje života" Nedjeljka Fabrija (1990.) i "Vuci" Milutina Cihlara Nehajeva (1992.), kao i scenska adaptacija creske "Muke" (1994.), s velikim su uspjehom izvedene u Rijeci i Malom Lošinju. "Vježbanje života" postalo je kultna predstava riječkoga glumišta, prepoznato i priznato kao najsnažnija umjetnička sinteza novije historije grada na Rječini, ističe se na internetskim stranicama Društva hrvatskih književnika (DHK).

Gašparović je autor deset knjiga iz područja teatrologije, teorije književnosti, dramske i putopisne književnosti. Među njima ističu se "Dramatica krležiana" (1977.), koja je unijela nove poglede na cjelokupnost Krležina dramskog pisma; "Kamov" (2005.), koji je ocijenjen kao najbolja monografija o ukletome hrvatskom pjesniku i proto-avangardnome piscu; "Dubinski rez" (2012.), kao cjeloviti analitički uvid u hrvatsku dramatiku 20. stoljeća. Knjiga "Pismoto niz vekovite / književno-kulturološki ogledi" (2016.) objavljena mu je u Skopju na makedonskom jeziku. Posljednja njegova knjiga "Zlatno runo. Književni ogledići i ogledi", objavljena je u novembru 2016. u Maloj knjižnci DHK-a.

Objavljivao je tekstove duhovnoga značaja u kršćanskoj porodičnoj reviji Kana, bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskog društva političkih zatvorenika, Družbe Braća Hrvatskog Zmaja te član Vijeća za kulturu Hrvatske biskupske konferencije.

Dobitnik je Nagrade „Dubravko Dujšin“ za kazališnu umjetnost 1993., reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi 1995, Nagrade Grada Rijeke 2006, Medalje zahvalnosti Svetoga Vida Riječke Nadbiskupije 2011, Nagrade Marko Fotez za teatrologiju 2012, Prve nagrade za putopis na 5. susretu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva "Stjepan Kranjčić" u Križevcima 2013, zatim dvije druge nagrade za putopis i esej  na 7. Susretu hrvatskog duhovnog stvaralaštva "Stjepan Kranjčić" u Križevcima 2015. Dobitnik je Svjetske nagrade za humanizam za 2016. godinu, Ohridske humanističke akademije u januaru 2016.godine.