Download-ujte našu aplikaciju

09:42 / 01.09.17

Osamdesetogodišnjoj nani Haseni za Bajram nema ko vrata otvoriti

Vrata kuće u sarajevskoj ulici Vrbovska 55 u kojoj sama živi nana Hasena Efendić za Bajram nema ko otvoriti.

Ova osamdesetogodišnjakinja rodom je iz Bajovine, mjesta nadomak Pljevlja, udala se u Čajniče, a nakon rata doselila je u Sarajevo.

Bolesna i iznemogla jedva se pridiže do kupatila u stančiću od svega dvadesetak kvadrata za koji plaća 100 maraka mjesečno.

Imala je nana brojnu familiju, troje djece i muža, ali život je učinio svoje, pa starost provodi u samoći, a ukopala je 14 članova uže familije.

- Samo mi pokoja komšinica dođe da me obiđe, malo mi pripomogne. Dobri momci iz humanitarne organizacije Pomozi.ba mi donesu obrok, pa makar imam pojest. A slabog sam ti zdravlja. Bole noge, ruke, imam i šećer – priča nana Hasena.

Penzije, kaže, nema, tek 160 maraka socijalne pomoći.

- Dok platim kiriju, svjetlo, vodu i ostalo, ne ostane mi ništa. Da nije dobrih ljudi da pridodaju koji dinar, ni to ne bih mogla – kaže.

A sjeća se, kaže, boljih vremena.

- Puna nas kuća bila. Za Bajram nas se okupi desetero i više. Pojedi bi i popij, ali što je najvažnije, progovori jedni sa drugima. Danas kad koga ugledam, zahvaljujem Allahu što me nije zaboravio – prisjeća se nana Hasena.

Nekada je, ističe, Bajrame u veselju provodila, a sada u samoći.

- Da mi je i jedno dijete ostalo, pa da mi vrata otvori, vatru da mi naloži, moj bi sav dunjaluk bio. Ovako nemam svog životnog druga, nemam s kim progovorit, zatvoriš se u četiri zida, a od starosti i bolesti ja nikud dalje ne mogu. Dan i prođe, ali noć nikad – kazala je za Faktor.

Nana Hasena ističe da joj ne treba puno, i na onome što joj je Bog dao "šućura".

- Hvala Allahu na svemu pa i na ovome. Imam kone fine, pa mi navrate, makar da vide jesam li živa. Kad ih nema zadugo, fali mi. Drago mi da nešto lijepo i okusim, iako mi i dvije kašike budu previše – priča osamdesetogodišnjakinja.

Nana poručuje da se familija treba voljeti i paziti, a stariji obilaziti, ali prije svega zahvaljivati Allahu dž. š. na svemu što nam je podario.