Download-ujte našu aplikaciju

17:33 / 16.03.17

Pismo majke iz Roditeljske kuće: Svi molimo Boga za zdravlje naše djece, krv nam je svima ista

Proteklih osam mjeseci Dragica Raič iz Neuma sa svojom trogodišnjom kćerkom Dalilom provela je u Roditeljskoj kući u Sarajevu. Nakon završetka bolničkog liječenja, osoblje Roditeljske kuće na Jezeru i Odjela hematoonkologije Pedijatrijske klinike KCUS-a jučer je ispratilo malenu Dalilu kući.

Malenu Dalilu i njenu mamu ispratili su prijatelji iz Roditeljske kuće  FOTO: FACEBOOK
Malenu Dalilu i njenu mamu ispratili su prijatelji iz Roditeljske kuće FOTO: FACEBOOK

Dalilina mama Dragica na Facebooku je opisala iskustvo tokom liječenja njene kćerke od leukemije i izrazila zahvalnost svima koji su pomogli Dalili na njenom putu ka ozdravljenju.

Facebook status Dragice Raič u nastavku prenosimo u cijelosti:

- Danas moja Dalila završava jedan dio puta do izlječenja od leukemije... Završava sa ciklusima kemoterapija... Put koji je trajao samo 8 mjeseci a dan se nekad činio kao godina. I sad vozeći se prema kući, koliko god sam sretna, nikad više isti život ne mogu živjeti. Razmišljam o svoj djeci koja ostaju iza nas, koji su bili prije nas i koji, nažalost, tek trebaju doći...

Sad shvaćam kad ljudi kažu takva sudbina i sve ima svoje razloge. I sad se zapitam kako bih ja taj put prošla sa svojom djevojčicom da nije bilo Roditeljske kuće, da nije bilo Jasne Pašić Vatreš, da nije bilo Ine SnowWhite Šljivo i Fikreta. Šta bi bilo sa mojim djetetom i sa mnom da odjeljenje hematoonkologije u Sarajevu nije toliko stručno i susretljivo u svemu. Doktorica Adela Tunić, profesorica Meliha Sakić, doktorica Senada Mehadžić (koja je mojoj Dalili bila doktorica Pliško) i naravno, profesor Edo. Sve su to osobe koje su olakšale naš put koliko su mogle.

A sad da dođem do glavnog dijela hematoonkologije u KCUS, a to su medicinske sestre na čelu sa sestrom Hankom, spasiteljem djece koja uvijek našoj djeci izmami osmijeh i ohrabri ih nekim poklonom nakon svakog uboda igle, nakon svake kemoterapije, nakon svake sternalne i lumbalne. Te medicinske sestre su odabrane i od njih osam svaka različita, a svaka posebna. Indira i Anisa... Tolika suprotnost a toliko slaganje u smjeni i tolika bliskost. Amra i Elvisa-Eka... sa njima nikad čovjek ne može biti ozbiljan jer je uvijek smijeh i kad je čovjeku teško oraspolože te. Azra i Bisera koje su uvijek nasmijane i pune energije i ljubavi. Medina i Selma, duet za poželjeti. Iskreno, nemam riječi kojim bih opisala ove medicinske sestre i njihovu ljubav prema toj djeci svoj na odjelu i razumijevanje prema roditeljima, strpljenje i svu snagu koju su mi davali kroz svih osam mjeseci.

I na kraju roditelje koji su prošli ili prolaze i dalje kroz šta sam i ja ili i gore. Zahvaljujem Bogu što sam upoznala te ljude jer čovjek tek tada shvati šta su prijatelji i znam da ću sa njima ostati vezana čitav život. Da ih ne bih sve označavala znaju oni svi koji su ti. Nažalost, upoznali smo se u najgorim trenucima, ali znam da ćemo se viđati u puno ljepšim situacijama i ostati prijatelji za čitav život. Hvala vam ljudi od srca za sve što ste učinili za mene i moje dijete, hvala vam što postojite i hvala vam što ste dokazali i pokazali da nije bitno ko se kako zove, odakle je i kakva mu je boja kože. Da li se neko klanja ili moli Boga na kršćanski način.

Svi mi molimo Boga za isto, za zdravlje naše djece. Krv kad poteče ista je kod svakoga i nikada neću naći prave riječi ni pravi način da se dovoljno zahvalim svima onima koji su bili uz mene svo ovo vrijeme.

Volimo vas Dalila i ja i da nam dragi Bog svima podari najprije zdravlje pa onda sve ostalo - napisala je Dragica Raič.