Download-ujte našu aplikaciju

22:00 / 25.10.17

Pjer Žalica: U BiH na javnim servisima poslove reditelja, snimatelja, producenta obavljaju neškolovani ljudi

Autor: M. Čustović

Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo od svog postanka do danas iznjedrila je mnogo kvalitetnih glumaca, reditelja, producenata. To ju je učinilo nadaleko poznatom i priznatom, pa vrlo često, u svojim redovima ima i studente iz regiona, koji joj hrle u želji za kvalitetnim obrazovanjem, jer, ni na jednoj Akademiji u susjedstvu ne postoji profesorski kadar koji u svojim redovima ima oskarovca ili miljenike prestižnih festivala poput Berlinalea i Cannesa. 

 

Žalica: Akademija scenskih umjetnosti je kroz svoje djelovanje stvorila autorsku bazu za opstojanje i razvoj BH Teatra i filma
Žalica: Akademija scenskih umjetnosti je kroz svoje djelovanje stvorila autorsku bazu za opstojanje i razvoj BH Teatra i filma

Glumci ove akademije odavno su u Hollywoodu, a jedan njen učenik - Miraj Grbić, otišao je korak dalje, pa sada znanje stečeno tokom školovanja, prenosi na američke studente, i to na prestižnoj dramskoj akademiji New York Film Academy u Los Angelesu, i to rame uz rame sa Al Pacinom, Kevinom Spaceyem ili Stevenom Spielbergom.

Uprkos svim uspjesima, Akademija scenskih umjetnosti još uvijek čeka na svoju zgradu, a njeni studenti, po završetku studija prepušteni su sami sebi da se snalaze, jer, mjesta u teatrima i com, inače rediteljem dva kultna ostvarenja "Kod amidže Idriza" i "Gori vatra".

Koliko je Akademija scenskih umjetnosti u godinama nakon rata iznjedrila novih glumaca i reditelja?

Akademija scenskih umjetnosti je kroz svoje djelovanje stvorila autorsku bazu za opstojanje i razvoj BH Teatra i filma. Alumni naše škole čini više od 90 posto glumaca, reditelja, dramaturga i producenata koji profesionalno rade u oblasti scenskih umjetnosti i audio-vizuelnih medija. Rizično je nabrajati imena, ali sa naše škole su, samo od reditelja: Danis Tanović, Srđan Vuletić, Dino Mustafić, Aida Begić, Jasmila Žbanić, Jukić Elmir, Faruk Lončarević, Alen Drljević, Selma Spahić, Neven Samarđić, Saša Peševski, Nejra Kulušić, Sabrina Begović, Amra Mehić i mnogi drugi. Glumce nema smisla nabrajati, ali ne bi bilo ni našeg filma ni tetatra niti TV serija da nema njih. Naši studenti koji dolaze iz zemalja u okruženju su također vrlo uspješni, priznati i vrlo zaposleni u svojim sredinama. Koji je ukupan broj, ne znam, ali znam da bez njih ne bi bilo BH tetara i filma.

Mnogi nakon završene Akademije ostanu na birou. Koliko je onda pametno školovati nove generacije, i kako stati u kraj ovom gorućem problemu?

Bosna je neefikasna, korumpirana i siromašna zemlja sa stravičnim stopama siromaštva i nezaposlenosti. U takvoj državi položaj kulture je očekivano težak. Međutim, i pored toga, broj naših završenih studenata na birou je, procenutalno, bolji nego u nekim drugim granama. To je vjerovatno zato što su mnogi samostalno aktivni pa relativno lako pređu onaj neki smiješni prag minimalne mjesečne zarade zbog kojeg vas skidaju sa biroa. Nama su ogroman problem javni medijski servisi. Za razliku od svih zemalja u okruženju, a kamoli u Evropi, kod nas na javnim servisima vrlo kompleksne poslove kao što su reditelji, snimatelji, producenti, montažeri, dizajneri tona obavljaju neškolovani kadrovi.

Pravilnici o zapošljavanju su prilagođeni ljudima koji su vjerovatno vrijedni i imaju iskustvo, ali nemaju školu. U Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji je nemoguće dobiti radno mjesto snimatelja ili montažera bez visoke školske spreme, akademije. Kod nas je to praksa. Štaviše, ako završite režiju na ASU, na javnom servisu možete biti primljeni na mjesto asistenta reditelja, što je apsurdno. I prije rata se tadašnja TV Sarajevo našla u istoj situaciji, na TV-u su radili kadrovi koji nisu imali školu, iz objektivnih razloga, jer nije bilo akademije u BiH. Ali je država reagova, dala su razuman rok i podršku kolektiva za doškolovavanje.

U ono vrijeme to se izvodilo u glavnom u Beogradu i Zagrebu, prema posebno prilagođenom režimu studija, koji je uzimao u obzir objektivno iskustvo koje su ti ljudi imali. Danas nikome ne pada na pamet da to uradi, naprotiv, i dalje se održavaju pravilnici o sistematizaciji radnih mjesta koji faforizuju radno iskustvo u odnosu na stručnu spremu. Za autorsko-umjetnička zanimanja poput montažera ili snimatelja, reditelja, minimum za angažman bi morao biti prvi stepen Akademije. Nisam siguran da će se ovo kod nas promijeniti sve dok ne postanemo kandidat za ulazak u EU, tada će to postati obaveza u prilagođavanju minimumu evropskih standarda i propisa.

Kako komentirate pojavu instant zvijezda koje preko noći dobiju pažnju, zahvaljujući društvenim mrežama, a pri tome upitno je njihovo školovanje? Talenat je sigurno ključni da bi neko bio glumac ili reditelj, ali, i talenat se mora njegovati, nadograđivati, zbog čega i postoje Akademije…

Može se postati glumac ili reditelj i bez akademije. Ima dosta primjera za to. Ali je to teži put i u mnogo većoj mjeri pripada razvijenijim sredinama sa snažnom umjetničkom scenom i filmskom i TV industrijom. Akademije postoje, kao i sve škole, da kroz jedan uređen program rada sa dokazanim stručnjacima i pedagozima stvore ambijent i uslove koji će na najbolji način podržati proces razvoja nečijeg znanja, vještine i talenta. To ne ukida nečije pravo da svoj san ostvari na neki drugi način. Akademije, osim minimuma tehničke kompetencije, garantuju i kreativnu kompetentnost i u raspodjeli angažovanja javnog novca su svugdje u svijetu uslov. Osim kod nas, naravno.