21:08 / 08.12.16

Prof. dr. Mehmed Jahić za Faktor: EU već zna kad će BiH postati članica

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu prof. dr. Mehmed Jahić smatra da se moderno uništavanje jedne države danas radi bez oružja. Kursna lista je, smatra profesor Jahić, to sredstvo monetarne eksploatacije, jer u nekim sistemima nema mjesta za ratovanje i tamo gdje ne mogu puškom, zarobe vas kursnom listom i valutom kojom morate s njima trgovati.

Prof. dr. Mehmed Jahić: Kursna lista je sredstvo monetarne eksploatacije     FOTO: JASMIN BRUTUS
Prof. dr. Mehmed Jahić: Kursna lista je sredstvo monetarne eksploatacije FOTO: JASMIN BRUTUS

Što se tiče BiH, on naglašava da se prvo naši političari moraju dogovoriti hoće li ili neće državu i kakva će ona biti, a da će tek onda doći velika ulaganja. Naglašava i kako je EU već odredila datum kad će BiH postati članica i da se samo čeka da otkuca taj sat.

- EU tad ispočetka daje pomoć, jer vas ne želi u komšiluku gledati kao fukaru. Oni žele da imate sličan standard, da možete kupovati njihovu robu, makar onu nižih cijena i kvaliteta – kazao je, između ostalog u intervjuu za Faktor.

SAD je išao na potrošnju. Evropa na mjere štednje. Ko je tu pogriješio?

- Kad zemlja stvori zalihe, ona spusti cijene i valute i robe da ih rasproda. Skupo je blokiranje skladišta da se nema gdje nova roba smjestiti. Kad se to rasproda, za nove proizvode pod plaštom “nova tehnologija i nove sirovine” raste cijena. Pošto nemamo krizu zbog velikih zaliha roba, onda očvrstimo valutu da se usvoji ta prodaja u dolarima. Štednja je uvjetna mjera kad nemate u što ulagati. Pretrpana štednja obara kamate, čak i do naplate troškova štednje. Daleko je bolje ovo što Amerika radi. Bez potrošnje nema ni prodaje roba, ni naplate poreza.

BiH nema šta štedjeti, a nemamo šta ni potrošiti, a uz to smo i premali. Često se koristi sintagma “grčki scenarij”. Mi ne možemo rezati ni plaće, ni penzije. Šta mi da radimo?

- Mi smo se vezali za euro. Trgovinu moramo usmjeravati što više prema EU. Od rezanja primanja nema koristi. Cijene vas za to ne pitaju, one neće padati. Rezanje plaća je promptno. Cijene sporo padaju. Imamo mi i turista kojima naše cijene odgovaraju. Tu nije prostor za djelovanje. Prostor za djelovanje je što veće zapošljavanje, što više rada, recimo u poljoprivredi. Imamo neobrađeno, a zdravo zemljište. Imamo jako puno nezaposlenih, a svima je teško raditi u poljoprivredi.

Koji su još naši resursi? Imamo li političke vizionare koji bi to mogli iskoristiti za naše dobro?

- Imamo vodu, obnovljivu energiju, sunce… Moramo tražiti investitore u novim, obnovljivim izvorima energije. Sva naša politička svađa brana je investicijama. Neće niko doći u državu u kojoj su neuređeni društveno-politički odnosi. Ekonomija i novac traži sigurno političko, međuljudsko tlo. Ti odnosi se moraju srediti. Kod nas su česti izbori. Da bi jedna stranka pobijedila na izborima, mora izmisliti neprijatelja, provocirati nekog drugog da bi dobio podršku narodu. Čak se i dogovore. U toj svađi strani kapital se plaši. Priča da nas neko voli je šuplja - samo interes. Gospoda političari se prvo moraju dogovoriti hoće li ili neće državu i kakva će ona biti.

Kako gledate na Reformsku agendu koju su potpisale sve parlamentarne stranke i njezino provođenje?

- EU tačno zna kad ćemo mi biti članovi. Taj projekt je nacrtan i njoj se ne žuri. Ne trebamo se sikirati hoćemo li ispuniti neki uvjet. Kad dođe taj sat, bit ćemo primljeni, a pisat će se da smo ispunili sve uvjete, preko noći, baš kao što i sad to vidimo. Prije pola godine nam je falilo 40 uvjeta, danas smo sve ispunili. Kako sad to? Kad se u EU posvađaju oko izlaska neke zemlje, EU će tražiti novo tržište i radnu snagu na nekom drugom teritoriju.

Sad su ustavne promjene i politička pitanja, kažu, stavljeni po strani, a radi se na socioekonomskim pitanjima.

- Nema razdvajanja politike i ekonomije i socijalnih pitanja. Politika je ta koja to rješava. Mi nismo napravili te probleme. Samo nam se sad gura da mi to kao rješavamo. Ustvari, oni su to zamutili da bismo to mi izbistrili. Kad mi to pokušamo, onda oni opet zamute. Kad oni kažu, to će se preko noći riješiti i mi ćemo biti u EU. Ja sam u izbjegličkom kampu kod tog nekog Austrijanca bio zajedno sa Hrvatima i Srbima. Svi smo zajedno sjedili, šutjeli i jeli to što su nam servirali. Nismo se smjeli svađati. Nastala je mala BiH u izbjegličkom kampu. Odjednom neki mir, ali ne na našoj teritoriji već na tuđoj. Tako kad BiH uđe u EU, teritorij se neće zvati našim i nećemo se više svađati.

Gdje bismo se mi trebali okrenuti, prema Evropi, Kini, Rusiji, Turskoj?

- Nama je Evropa sudbina. Najbolje nam je tu gdje jesmo. Mi i danas trgujemo sa tim zemljama. Nama je cilj što prije postati članica EU-a. Nama je Evropa prevelika, Kini nije. Kad se nađete u članstvu, vremenom se penjete standardom, cijenama, plaćama… EU tad ispočetka daje pomoć jer vas ne želi u komšiluku gledati kao fukaru. Oni žele da imate sličan standard da možete kupovati njihovu robu, makar onu nižih cijena i kvaliteta. Mi ne trebamo brinuti, toliko smo mali da ne možemo ni imati veliku krizu. Sirotinja krizu lakše preživi. Krizu najviše trpe bogati. Slikovito, mi možemo preživjeti i sa komadom hljeba i litrom mlijeka.

Odnosi EU-a i Turske su u krizi. Hoće li ta zemlja ikad ući u EU?

- Kad je Malezija valjala Americi sve dok je bila sluga i dok nije vratila dugove i kapitalisala štednju. Sad je Americi prijetnja. Sad kad Turska ima najveći koeficijent razvoja, postaje sila i vodi politiku otkupa dolara, a ne ruske rublje ili eura, Turska je prijetnja. No, kad Turska postane sila, njoj ne treba Evropa, ona je Evropa za sebe. 

Dolar raste, euro pada. Što će to globalno značiti?

- Euro ne ide dolje, samo se njihovi odnosi mijenjaju. Kad posmatrate rast dolara, u prizmi monetarne eksploatacije, morate znati kako se formiraju kursevi na svjetskom tržištu, ko je sve na kursnoj listi i kako berza funkcioniše. Na kursnu listu međunarodna politika ima veliki utjecaj. Švicarski franak je ‘pobjesnio’, bio nakratko jak kao euro, pa krediti… Onda su ga međunarodna politika i utjecaj ‘vratili’. Na svjetskom tržištu je nekoliko valuta koje se bore za premoć kao što se bore i države ili blokovi.

Poljaci su tokom krize eura nakon 2008. oborili svoju valutu i na taj način izbjegli krizu.

- Vi ako danas želite rasprodati svoje robne rezerve jer su stare ili uopće prodate svoju robu, ispraznite skladišta koja su skupa, onda ćete spustiti vašu valutu i ljudi će je kupovati. Amerikanci to redovno rade. Vidite šta znači kursna lista: američki dolar, japanski jen, britanska funta, euro i švicarski franak su valute koje se redovno nadmeću na berzi.

Zašto nas, konvertibilne marke, nema na svjetskoj ili evropskoj kursnoj listi?

- Forex (devizno tržište) reguliše kretanje na berzama i kreira kursnu listu. Na toj listi nema slabih i nemoćnih. Male valute nemaju berzansku podršku. Tamo nema malih sa robama, novcem, zlatom… Na tržištu danas imate tri velika rizika koji regulišu čitav monetarni sistem, i odnos valuta i cijene roba na berzi. To je taj cjenovni rizik, valutni rizik i kamatni rizik. Vi kad nešto kupujete na tržištu, možete više platiti ako je porasla cijena nečeg. Ako je to u stranoj valuti, još ćete više platiti u domaćoj valuti zato što mu je kurs porastao. Ako poraste cijena i tome se doda veći kurs, pa još nemate svojih sredstava i dižete kredit i plaćate kamatu, to su skupe trgovine. Evo, danas se priča da će poskupjeti gorivo. Nama u BiH ne treba gorivo cjenovno poskupiti, sasvim je dovoljno da je dolar poskupio, jer mi od banke kupimo dolare da bismo nešto platili.

Kako se diže kursna lista?

- U nekim sistemima nema mjesta za ratovanje i tamo gdje ne mogu puškom, zarobe vas kursnom listom i valutom kojom trgujete s njim. Samo mu dignete kursnu listu djelovanjem MMF-a i Svjetske banke. Na kurnoj listi se ne može svako pojaviti jer mu postaje konvertibilnost, priznanje i stabilnost. Promet roba, usluga ili zlata raste jer ih neko traži. Oni kažu da se plaća u dolarima. Nema dolara, onda ga tražite da kupite. Onda dolar raste. To je ta eksploatacija. Vi ste danas kupili 100.000 dolara robe. Ako je danas niste platili, sutra vam treba više novca da biste robu platili. Što se tiče dolara, to je i dalje 100.000 dolara koji će doći u Ameriku, ali vama više ne treba, naprimjer, 150.000 već 185.000 maraka i vama je ta roba poskupjela, posebno jer je BiH u eurskom, a ne dolarskom području.

Britanska funta je poslije Brexita u padu.

Pogledajte šta sad rade britanskoj funti. Svi kursevi rastu, osim nje. To je ta politika: Englez, hoćeš sam? Budi sam, ali ćeš biti u izolovanom sistemu. Nećemo više trgovati s Engleskom, ne treba nam njena roba, ne treba nam trgovanje u funtama i ne treba nam funta. Kad je niko neće, ona će sama ‘izduvati’. Sistem trgovine je sistem spojenih posuda. Neko nekog treba, neku uslugu. Kretanje roba i novca je zakonitost tržišta.

Je li to moderno porobljavanje?

-  Davno sam to tvrdio. To je prostor za dobru doktorsku disertaciju. Moderno ratovanje je monetarna eksploatacija. Moderno uništavanje jedne države je bez oružja, kroz kursnu listu i ono je najlakše. Prepozna se s kim ta zemlja trguje i ako ta valuta poraste, ta država je u krizi. Ne možemo mi konvertibilnom markama kupovati u Njemačkoj, moramo u eurima ili dolarima. Moramo u banku. Ona nam osigura eure i dolare, ali nam kaže da je to sad malo skuplje. I onda roba na domaćem tržištu poraste. A mi nemamo standard, plaće koje će to pratiti.

SAD je od 2008. naštampao više od 4.500 milijarde dolara i puštene su u svijet. Danas taj novac povlače. Zašto to Amerika radi?

- Tako je, imat ćemo brodove pune dolara koji će se tamo vratiti. SAD mora primiti te dolare jer ih je štampala i garantovala za njih i mora dati neku drugu valutu. Koju? Tu koju neko odabere, ako je imate. Ako nemate, onda će SAD morati na tržištu kupiti tu valutu. Pogledajte što turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan radi. Otkupljuje dolare i daje lire uz bonus. Hoće da skupi što više dolara i da im kaže: Izvolite dolare, jer ste ih emitovali. Ako nemate lire, kupite ih. Kad joj raste potražnja, raste i lira. To nije potez napamet. To je strateški i stručno osmišljen potez s turske strane. Stvara se jedan zatvoreni turski kliring lire.

Što će Amerika s tolikim naštampanim dolarima?

- Ne vode se ratovi radi demokratiziranja, već da bi se ušlo u naftna polja, rudnike zlata i blaga pod parolom demokratije. Ne tu demokratije, već nafte, plina, zlata, dijamanata… Kad osvojite neko tržište, za njim idu brodovi tog novca. Pomoć stanovništvu ne dajete u domaćoj valuti, već u dolarima. Bankama se uveze obaveza da ih prima. Osvaja se monetom. A onda mu, kad uđeš, dižeš kurs i treba više domaće valute nego prije. Sve ono što si preko marže zaradio moraš dati za kursnu razliku.

Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump je najavio valutni rat sa Kinom i tvrdi da je juan potcijenjen i da će tražiti da juan ojača. Što bi to značilo globalno?

- Svako ko je jak može utjecati da njegova valuta raste. Samo se dogovori da im zemlja s kojom trguje ne plaća u dolarima, već u juanu. Ta zemlja onda traži juane, a kad ih nađe, onda je on skuplji. Kina osvaja trgovinu i uvjetuje valutom. Kina će ‘sutra’ SAD-u reći da ne prima više dolare. SAD će onda ‘kao lud’ tražiti juane. Trgovina, odnosno kupac i dobavljač su već vezani i trguju decenijama. Navikao je na njegove proizvode, sirovinu, auta… Slobodno je tržište i ne može se prerezati.

Šta možemo očekivati sljedeće godine? Hoće li rasti kamate, biti sve skuplje, hoćemo li imati više protekcionizma u Americi?

- MMF je dovoljno jak da štiti interese osnivača, a u tom velikom dioničkom društvu prvi je SAD. Svjetska banka ima isti interes. Te dvije monetarne sile upravljaju valutama. Dolar je tako sustigao euro. Sad će dolar i franak ‘napasti’ euro da Evropi kažu da nije samo ona bitna. Sad će i japanski jen rasti i stići će ih sljedeće godine. Njega će kineski juan pratiti, oni su tu braća. MMF-u, Svjetskoj banci i SAD-u je preostalo da izmisle neku sljedeću valutu i da to ne bude samo dolar jer će se umoriti. Oni će jako puno pomoći kanadski i australski dolar. I oni će se penjati na toj listi. To je dirigiran sistem.

Može li Evropa odgovoriti?

- Ne, jer ne može blokirati tržište. Evropa je navikla kupovati iz Amerike i Kine. Cijene dirigiraju promet. Traktor iz Kine je dva puta jeftiniji od proizvedenog u Njemačkoj. Ako Kina traži plaćanje u juanima, vi to morate.

Iza dolara stoji politika, stoji moćni SAD, tako i Kina iza juana. Iza eura ne stoji država, čak ni cijeli EU. Koji je izlaz za Evropu?

- Dolar neće imati prostor za rast ukoliko se trgovina okrene istoku. Sva tehnika i tehnologija dolazi iz Kine. Ako nemate tržište za svoje proizvode, vaša valuta stagnira.

Gdje je BiH tu, ovako mala?

- Nama je sudbina trgovati sa Evropom. Tu trebamo biti stabilni. Nemamo kursnih razlika jer je kurs fiksan. Ako se trgovina bude razvijala prema Evropi, nećemo imati velikih lomova. Inflacija ne poznaje kategoriju države. EU ima svoju inflaciju. Rast dolara nam ništa ne znači. Mi se držimo frankfurtske kursne liste, vezani smo za euro. U Kini dolar ima drugi kurs, u Rusiji treći, u Turskoj četvrti…

Mi prodajemo za euro, kupujemo, naprimjer naftu iz Rusije, i zadužujemo se za dolare. Šta ćemo s dugovima koje moramo vratiti?

- Mi ne moramo kupovati za dolare. Mogao je neki Arap reći da mu platimo u juanu. Dugovi se moraju vratiti u skladu sa ugovorom. Ako je ugovor u dolarima, onda ćemo morati vratiti dug u dolarima i to će biti grozno. Morat ćemo kupovati skuplji dolar.