Download-ujte našu aplikaciju

15:46 / 02.06.17

Ramazan u Luksemburgu: Svaku noć vjernici na teraviju putuju i do 40 kilometara

Više od 1.400 kilometara daleko od svog rodnog grada Zenice, od 1998. godine u Luksemburgu u gradu Mameru živi porodica imama Halila ef. Ahmetspahića.

Efendija Halil u Islamskom kulturnom centru u Luksemburgu (Centre Culturel Islamique Luxembourg) dužnost imama obavlja već 19 godina i to je prvi džemat koji je formiran 1984. godine u Luksemburgu.

Podršku u radu mu sve ove godine pruža supruga Amela, sin Imran i kćerke Dženeta i Mubina.

Ovaj džemat je od svog osnivanja ostao internacionalni i specifičan je po tome što u jednom safu zajedno stoje Bosanci i Hercegovci, Turci, Pakistanci, Arapi iz raznih zemalja, Makedonci, te Luksemburžani koji su prešli na islam.

Imam poliglota

- Džemat broji oko 450 do 500 porodica, to je otprilike 2.500 džematlija. A posao imama je svugdje u svijetu skoro identičan, obaveze su slične, s tim da za razliku od toga što u Bosni komuniciramo svojim maternjim jezikom, ovdje govorimo jezicima stanovništva, naših džematlija. A u ovom džematu imamo preko 40 nacija, te imam mora biti pravi poliglota, govoriti na arapskom, engleskom, francuskom jeziku – kazao je Halil ef. Ahmetspahić.

Brojne su aktivnosti u ovom džematu tokom ramazana, a u goste im dolaze i hafizi koji klanjaju teravije i uče mukabele, pa su ove godine ugostili hafiza iz Pakistana i imama Sirijca.

- Mukabele učimo u skladu sa radnim vremenom naših džematlija kako bi stigli prisustvovati, te imamo mukabelu prije podne-namaza i prije jacije-namaza, a održavamo i predavanja nakon teravije. Imamo porodice koje svaku noć prelaze 30-40 kilometara kako bi došli na teraviju, jer u Mameru živi samo nekoliko muslimanskih porodica. Svake godine za 27. noć organiziramo da se za jednu noć prouči cijeli Kur'an, te poklonimo hatmu – pojašnjava imam.

Nezaobilazni su i džematski iftari koji se organiziraju u krugu Islamskog centra.

- Svake godine imamo kuhara u džamiji, on priprema iftare svaku noć, a iftaru može prisustvovati ko želi. Proteklih godina imali smo veliki broj izbjeglica iz Sirije i Iraka koje su u našem centru rado iftarili – navodi Ahmetspahić, te dodaje da su ranijih godina imali kuhare Crnogorce, Bosance, ali da ove godine za sve njih iftare sprema kuhar Sirijac. Iftare finansiraju džematlije svojim dobrovoljnim prilozima

Ahmetspahić ističe da se iftari kao i u Bosni organiziraju i u domovima džematlija, u krugu rodbine i prijatelja.

- Bosna i skoro sve bosansko nam uvijek nedostaje. Insan je uvijek između dvije domovine, one po rođenju i one po zaposlenju. Čekamo period kada trebamo doći u Bosnu, srce nas vuče, džaba je. Dođemo godišnje dva puta. A svakom normalnom njegova domovina nedostaje – ističe Halil efendija.

Nezaobilazna je i vjerska pouka za sve džematlije, koja se također održava na tri jezika, bosanskom, francuskom i arapskom.

- Imamo sreću da smo objekat u kojem je smješten Islamski centar kupili prije 33 godine i pripada samo nama, te se prostire na dva duluma zemlje, te tako ne smetamo nikome, a možemo organizirati brojne aktivnosti zahvaljujući velikom prostoru – kazao je Ahmetspahić.

Imam ističe jako dobru saradnju sa ostalim stanovnicima ovog grada.

- Luksemburg je zemlja koja nastoji da da prava svakom. Islam je 2015. godine dobio status zvanično priznate religije u Luksemburgu. Imamo i islamsko mezarje, te pokopno društvo već 16 godina – navodi imam.

Ahmetspahić ističe da je Islam iznad nacije, te da su vjernici svi isti, bez razlika.

Nedostaju ezani

- To je široka lepeza ljudi koji se dobro slažu. Čovjek nađe formulu da bi svima bilo dobro. Naša vrata su otvorena za sve i niko se ne smije osjećati manje vrijednim – kaže Ahmetspahić.

Hodžinica Amela Ahmetspahić ističe da je ramazan u Luksemburgu drugačiji, te da nema atmosfere kao u Bosni.

- Najviše mi nedostaje zvuk ezana, jer toga ovdje nema. Ipak mi se pokušavamo organizovati tako da sebi približimo domovinu. Djeci je pravi doživljaj kada idu na iftare, jer u Luksemburgu nemaju šire porodice i to im jako nedostaje – priča Amela Ahmetspahić.

Amela vodi ženski hor Selsebil u kojem učestvuju sve generacije žena.

- Nastojimo i na ovaj način odvuči pažnju naših mladih sa svega što je loše za njih. Nastupali smo i u crkvi i u sinagogi – ističe.

Tokom ramazana jedan iftar organiziraju i za komšije nemuslimane i predstavnike svih drugih religija.

- Svi se rado odazovu, neki sa simaptijama, neki iz radoznalosti, ali svima bude lijepo i rado dođu opet naredne godine. Imamo podršku naše zajednice i sretni smo zbog toga – zaključuje hodžinica Amela.