Download-ujte našu aplikaciju

11:20 / 12.01.17

Razgovor o knjizi “Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja”: Ovo je važna tema za Bosnu i neće se moći ugasiti šutnjom

Rusmir Mahmutćehajić je pogodio u sridu taj koncept Andrićevstva, jednog ekskluzivnog, samo za odabrane, osiguranog polja tumačenja djela Ive Andrića. Drznuo se da koristi vlastitu glavu i da govori sasvim drugačije od onog što se nametalo, trebalo je hrabrosti za to, rekao je, između ostalog, Senadin Lavić sinoć u Centru za kulturu Mostar, gdje je upriličen razgovor o knjizi “Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja” autora Rusmira Mahmutćehajića.

Knjiga izučava utjecaj Andrićeva pisanja na realne društvene tokove, uključujući Andrićevo kreiranje i afirmiranje stereotipa i predrasuda prvenstveno prema bosanskom muslimanskom stanovništvu. Ova knjiga je prvo cjelovito kritičko preispitivanje ideologijskih čitanja, tumačenja i korištenja književnoga djela Ive Adrića u nacionalističkim, orijentalističkim i kulturno rasističkim odnosima prema Bosni, bosanstvu i bošnjaštvu.

- Svi mi koji ovdje govorimo ovako, vjerovatno ćemo od nekoga biti karakterizirani na pogrešan način, ali samo hoćemo da govorimo racionalnim jezikom o svim djelima pa i o književnom djelu. Zašto se ne bi preispitivala svaka knjiga pa i ova - istakao je Lavić, naglasivši da neki pokušavaju ovu temu ugasiti, ali je ona važna tema za Bosnu i neće se moći ugasiti šutnjom, krivotvorenjima, nekim lažnim emisijama i tekstovima.

- Ovo je jako ozbiljna tema i privući će sve više ljudi u svoj vidokrug. Iz razgovora o Andriću i njegovom djelu shvatit ćemo kako je funkcionisala ta antibosanska matrica i kako je beogradski velikosrpski režim iskoristio Andrića i neke druge velike pisce. Neki su uspjeli pobjeći, ali Andrić je očito volio ugodnosti ovog života i pisao je na tragu te matrice - poručio je Lavić.

Oštar stav imao je i Nerin Dizdar, kazavši da ako govorimo o dokazima Andrićevog rasizma, koje Mahmutćehajić spominje u svojoj knjizi, dovoljno je citirati njegovu doktorsku disertaciju u kojoj on iznosi stavove koje smatra naučno dokazivim činjenicama.

- On kaže: „Podmitljivost koju su Turci kao porok svoje rase ispoljili već pri prvoj pojavi, vremenom se, tokom opadanja njihove moći, sve više povećavala, šireći svoj štetan i razoran utjecaj u zemlji.“ Ova poruka nije ništa drugo nego rasizam, rasizam kojim je opterećem cijelokupan Andrićev opus! Čitav njegov opus, upravo zbog estetike - ljepote celofana u koju je upakovan, naročito taj rasizam - predstavlja još veću društvenu opasnost, jer upravo je taj rasizam često nesporno prihvaćan kao apsolutno činjenično stanje - kazao je Dizdar.

On je istakao kako je Dobrica Ćosić marta 1995. godine kazao da bi Andić sigurno bio na strani svoga naroda, i to, kaže, u Višegradu, koji je u tom trenutku bio grad u kojem je počinjen genocid, u kojem ne živi više ni jedan musliman. Dodaje kako Andrića veličaju i Milorad Dodik i Voislav Šešelj.

- Dodik kaže da ako neko želi razumijeti politiku u BiH, mora pročitati Andrićev opus iz kojeg se vidi kakav je ko i kakav je čiji mentalitet - naglašava Dizdar, dodavši da upravo zato što je bio inteligentan, znao je i kakvu poruku šalje.

Sanjin Kodrić je u svom izlaganju istakao da je u svijetu normalna knjiga naslova “Politički Shakespeare“ i ta knjiga u Londonu neće izazvati šutnju niti će iko nazvati “kretenom“ nekoga ko govori o njoj. Naprotiv, govorit će se kao o svakoj drugoj knjizi, naravno sa argumentima. Dotakao se i zašto je knjiga objavljena o Beogradu, iako je to moglo biti bilo gdje. Objavljena je u Beogradu, ne zato da vrijeđa drugog i drugačijeg, već kao početak dijaloga, jer ovo i jeste knjiga dijaloga.

Autor knjige Mahmutćehajić je bio kratak, poručivši:

- Koliko ljudi bude čitalo knjigu, toliko će biti i njenog razumijevanja.

Kazao je kako je doba u kojem živimo tiranija prenijetog znanja, pri čemu je autoritet tih znanja uglavnom nesiguran i uvjetuje našu prevarenost. Svi smo prevareni manje ili više, ali se razlikujemo po volji da pokušamo otkriti te prevare ili umanjiti njihove učinke u smislu naše odgovornosti prema sebi, ljudima i Bogu. Za kraj je dodao da ukoliko bi imao išta dodati o izlaganjima kolega, značilo bi da će napisati novu knjigu, koja ne može biti ni o čemu drugom nego o najvećem kozmičkom pitanju - bosanskom pitanju.