Download-ujte našu aplikaciju

10:55 / 16.03.17

Rusi koriste probleme vlasnika Konzuma: Ulaze u vlasničku strukturu balkanskog giganta?

Otvaranje priče o velikim problemima Agrokora u okviru kojeg posluje i Konzum, kao i nedostatak službenih i preciznih informacija, izazvali su histeriju od Banskih dvora do tržišta kapitala. 

Čelni čovjek Agrokora Ivica Todorić
Čelni čovjek Agrokora Ivica Todorić

Dionice firmi u sastavu Agrokora potonule su i desetak posto, a po zakonu spojenih posuda taj se pad prelio i na sve kompanije koje kotiraju na Zagrebačkoj berzi. U jednom danu isparilo je oko 88 miliona KM, što govori o strahu u svim dijelovima ekonomije, ali više i o važnosti Agrokora za domaću i regionalnu privredu.

Ivica Todorić, čelni čovjek Agrokora, angažirao je rusku Sberbank, kojoj pojedinačno duguje najviše novca, kao ključnog finansijskog savjetnika. Još su dvije savjetničke firme angažirane od strane Agrokora: Alvarez&Marsal za restrukturiranje i Moelis za PIK kredit. No, Rusi bi mogli biti ključni za budućnost hrvatske kompanije jer bi u slučaju pretvaranja duga u vlasnički kapital postali najveći pojedinačni vlasnici Agrokora.

Pored toga, tri su moguća scenarija za spašavanje Agrokora, piše Večernji list:

1. Finansijska injekcija Agrokoru za plaćanje dugova

Najelegantniji, ali nažalost samo privremeni, način rješavanja problema jeftina je kreditna linija Agrokoru kojom bi platio goruće obveze prema dobavljačima. No, za takav rasplet situacije bilo bi potrebno naći finansijera spremnog kreditirati domaći koncern. Dio hrvatske Vlade vjeruje da je moguće lobiranjem i političkom podrškom Agrokoru osigurati povoljniji aranžman na temelju evropskog novca. Problem je u tome što država ne može dati državno jamstvo najvećoj hrvatskoj kompaniji, već može samo lobirati.

Domaće finansijske institucije nemaju dovoljno novca ni dovoljno povoljnih uvjeta da realiziraju ovakvu tranšu – to se mora osigurati u Luksemburgu ili Briselu. Slični su se potezi povlačili i u drugim članicama Evropske unije kada su u problemima bile firme iz Njemačke ili Francuske, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je Evropska investicijska banka plasirala više od 22 milijarde eura za pomoć preduzetnicima u krizi i tako spasila 230.000 firmi, piše Večernji. Istina, riječ je o malim i srednjim preduzetnicima, ali kad je riječ o strateškoj kompaniji koja, poput Agrokora, kontrolira poljoprivredu i prehrambenu industriju, i pravila evropskih institucija mogu se rastegnuti, naročito kada je to u političkom interesu ne samo Hrvatske nego i EU-a.

2. Nova uprava ili prodaja nekih firmi već ovih dana

Drugi je model koji zastupa dio Vlade, ali i o kojem govore dobavljači, pa navodno i predstavnici Sberbanke, povlačenje Ivice Todorića s čelne pozicije jer, kako kažu, njegov se poslovni plan nije pokazao dobrim i potreban je novi. Pojedinci u Vladi smatraju da država ne može pomagati privatniku, ali svakako žele pomoći hrvatskoj ekonomiji na koju se veže Todorićev koncern. Smatraju, isto kao i dobavljači, da bi se upravljanje trebalo prepustiti kreditorima, koji već imaju plan postavljanja novog menadžmenta i odabir konsultanta koji bi predložio model restrukturiranja. Iako je takvo šta teže napraviti jer je riječ o privatnom vlasniku, neki od stručnjaka na području finansija kažu da to mogu učiniti PIK holderi, dakle oni koji su dijelom finansirali Agrokor. No nikome nije u interesu da se to učini zaobilaznim putevima, nego žele dogovorno rješenje. Odlazak Todorića i postavljanje novog poslovnog plana uz novi menadžment možda bi uključilo i prodaju pojedinih firmi iz koncerna. No nije isključeno da se dogovor već postigne i prije.

U srijedu se ponovio scenarij po kojem bi Tesco i Coca Cola preuzeli Konzum, odnosno Jamnicu. Dosad se dogovor o njihovom ulasku nije mogao postići, no sada je situacija drugačija.

3. Predstečajna nagodba, no ona bi uništila dobavljače

Programirani stečaj kao model za spašavanje Agrokora jedna je od opcija o kojoj se govori u zatvorenim krugovima, a o njoj je prvi progovorio Slavko Linić, otac predstečajne nagodbe. Radi se o modelu koji omogućuje preživljavanje prezadužene firme i čuvanje radnih mjesta, ali u njemu su najveći gubitnici kreditori, ne računa li se vlasnik koji se mora izmaknuti u stranu ili se svesti na manjinski udio. Suština predstečajne nagodbe leži u otpisu dugova, s tim što se najveći kreditori trebaju dogovoriti o postotku otpisa koji može biti najviše do 70 posto i roku u kojemu će doći do preostalog dijela potraživanja.

Puno je to novca i stoga je predstečajna nagodba zadnja opcija za sve koji imaju novčana potraživanja od bilo koje firme, a pogotovo od giganta Agrokorove veličine. Predstečajna nagodba bila bi veliki šok za tržište i tek oporavljenu privredu jer bi preko noći sve stalo, a povjerioci bi se mjesecima natezali oko preuzimanja udjela i gubitka vlastitog novca. U tom procesu izgubila bi i država jer bi se i ona morala odreći poreza u jednakoj mjeri kao i privatni povjerioci. Predstečajna nagodba, ili stečaj, pokreću se nakon što neka firma ne plaća svoje obaveze duže od 30 ili 60 dana, ovisno o ugovoru. Agrokor dosad nije bio pod blokadom ni jedan jedini dan.