Download-ujte našu aplikaciju

11:47 / 09.02.17

SJEĆANJE na prvi EUropski put bosanskih cipela, Veliko stopalo i Merlina

Opisno cjelofiguralno portretisanje habitusa bh. muškarca ili žene uvijek je bilo djelo individualnog zapažanja i mišljenja koje se stoljećima, poput zaraze tipa "Šeherzada-Hiljadu i jedna noć", najčešće kafanski, prenosilo s koljena na koljeno. To je ono kada se u pomahnitalim vjetrovima čuje umilni zvuk derviškog naja.

PIŠE: Šemsudin Gegić

Duhovite "dijagnoze made in YU", kasnije, na svim zemaljskim i vasionskim jezicima, postaju refren nerijetko posprdne pjesme svenarodnog pjevanja o, ispod kape i grudnjaka, skrivenoj be-ha pameti, o našoj hrabrosti, silini, duši, muškoj spolnoj obdarenosti, tvrdoglavosti, dertu, stidu, rodnosti, o salivenom tijelu bh. ženke-sirene i atletskoj staturi bh. mužjaka, o požutjelim cigara-zubima, duhovitosti, rakijskim brčićima, nasljednom turcizmu, o tri K seksipila-Kruškolikim sisama, Koščatim šakama, Kosi spletenoj u pletenicu, o...
Iako i bh. homo sapiens spada u skupinu tabanaša, nepravedno, najmanje je pjevanja bilo o stopalima ovih dvonožnih bića i cipelama kao njihovoj zaštitnoj obući.

Huso Šaković je tipičan lik iz ove galerije bh. portreta. Davno je iz Dervente pokupio skromni postolarski pribor i suprugu Muneveru sa djecom Samirom i Tanjom, te se, jugoslavenskim magistralnim putem zaputio u Kopar. Ubrzo je, na samoj granici sa Italijom, obdareni bosanski obućar postao slovenački čevljar-čarobnjak. A nije vic.

Uživo se dogodi jugoslovenska "Posljednja večera".

U skromni dom Šakovića nagrnuše živi-protjerani iz domovine. Ta strašna ratna poplava izbaci im na kućni prag i ženu-tabanušu rodom od Doboja. Bosu. Prije nego će trknuti do svoje čevljarske radnje TASH u Župančičevoj, a od nemoći da joj odmjeri ranjava stopala, upita je Huso:
- Koji broj cipela nosiš?
- Od 36 do 43 – izusti ona.
- Napravit ću nove-novcate prema mjeri tvog stopala.
- Izradi ti kakvu obuću hudom Hajrudinu, nećeš boljeg sevapa uhvatiti.

A u to vrijeme, hudi Hajrudin H. zvani Veliko stopalo je, u sklopu vojne obaveze, imao zadatak da pred zoru (a tad je najtamnije) krišom bos prođe ratnom linijom razdvajanja, ostavivši u snijegu tragove svojih velikih stopala obućarskog broja 59! (Obuću veličine tog broja do tada nikad i niko nije napravio, jer je najveći izrađeni standardni broj muške obuće bio 47) Vidjevši u snijegu ogromne otiske stopala, neprijateljski borci bi, bez ispaljenog metka, odmah napuštali osvojenu teritoriju i povlačili se u njenu duboku pozadinu. Nemoguće je ratovati protiv takvih kolosa od boraca.

- Bigfoot. Yeti-strašni sniježni čovjek-borac! - šaputalo se uzduž i poprijeko bh. ratišta.

Čevljar-čarobnjak napravi cipele za hudog Hajrudina i radiovezom dojaviše da će mu ih do Sarajeva donijeti Husina prijateljica Tatiana Petrazzi Juratovec, novinarka i ratna reporterka italijanske Televizije Capodistria. Potom će ga ona, napokon, u četrdesetoj obuvenog, humanitarno povesti u Kopar da kod njih prvo odmori stopala, a onda i da ga nauče EUropski hodati u cipelama.

I bi tako: osvanuše u ratnom Sarajevu najveće ikada do tada ručno napravljene cipele za prvi bosanski EUropski put, a da putešestvije nije izbjegličko-politički motivirano.

Pade dogovor, ali pade i zaslugom Velikih stopala ranije osvojena teritorija jer je, druga sukobljena strana, uhvativši radioporuku, shvatila da tragove u snijegu ne ostavljaju borci-gorostasi, već nesretnik - "živi štit" koga treba obuti.

Hudo Veliko stopalo se ne pojavi u Sarajevu da preuzme darovane i prve cipele u svom životu.

Kad ih je vratila Husi, Tatiana mu je u povjerenju rekla da je u jednoj od tih 1001 šeherzada-sarajevske noći čula kako je hudi Hajrudin, od muke goleme, postao Galeb-Džonatan Livingston (Jonathan Livingston), kako leti izvan dometa hitaca i granata i odozgo viče – "J....e vas cipele, ja letim!".

Godine 2000. sam scenaristički rekonstruisao ovaj događaj i za FTV režirao TV film, nazvavši ga "Cipele hudog junaka" (producent Senad Zvizdić, snimatelj Jasmin Krehić, ton Bogdan Zurovac...). Učestvovali su i svi akteri stvarne priče: Huso, Samir, Tatiana, Z. Bošnjak, A. Teljigović, H. Hadžibajramović, E.B. Hasandžiković, M. Devlić, S. Klisura... Samo, opet, nije bilo hudog Velikog stopala, pa smo glumca Gorana Todića, kao Galeba J.L., paraglajderom "ispalili" gore pod samu nebesku sohu - savijenu motku duginih boja.

Od tada, pa sve donedavno su otac i sin Šaković, čevljari čarobnjaci, bili tužni što niko iz BiH ne hoda u njihovim ručno pravljenim - unikatnim cipelama duginih boja.

A onda se iznenada u Kopru pojavio jedan drugi bh. čarobnjak u svom poslu - Dino Merlin. Obuo cipele i uznosit se, ispod dvanaest zlatnih zvjezdica i duge Velikog stopala, zaputio EUropskim putem bosanskih cipela. Stvarno.

I nije reklama. Kraj.