Download-ujte našu aplikaciju

08:31 / 11.07.17

Sjećanje na vođu Željinih navijača: Na današnji dan prije 25 godina ubijen Dževad Begić Đilda

Dževad Begić - Đilda bio je prijeratni vođa navijača FK Željezničar koji je ubijen 11. jula 1992. godine, a posthumno je dobitnik najvećeg armijskog priznanja, značke Zlatni ljiljan.

Kao što je bio iskreni vođa navijača Želje, tako je sa istim žarom i patriotizmom krenuo u borbu protiv agresora čim se čuo prvi pucanj u Sarajevu.

Zajedno sa svojom braćom Halilom i Izetom postao je član pokreta Zelene beretke u borbenoj jedinici Bosnae max. Veoma hrabar i odvažan mnogo puta izlazio je kao pobjednik iz izuzetno teških i opasnih akcija koje će vječno ostati u sjećanju njegovih saboraca.

Za Đildu kažu da je bio običan momak. Porodicu je izdržavao kako je znao i nije birao posao - radio je najčešće kao izbacivač. Znao je s ljudima, a sama njegova pojava je tjerala i one najveće mangupe da razmisle dva puta prije nego se usprotive Đildi.

Kažu da se naoružao onog dana kada su u Sarajevu postavljene prve barikade. Priča kaže da je pokucao na vrata jednom od četnika i da mu je taj četnik bez mnogo dilema “poklonio“ automat.

Od tog dana do dana pogibije, Đilda je bio sve - i rezervni policajac i teritorijalac i dio interventnog voda, borio se i na Ilidži i na Blekinom potoku i na Zlatištu. Naprosto, bio je dio sarajevske mladosti odjednom suočene sa potrebom da navijačke rekvizite zamijeni oružjem. Za spas svojih najdražih, to je i činio...

Đildini bližnji pamte da je govorio:

- Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški!

Ali u trećem mjesecu agresije na BiH metak zločinca sa tada okupirane Grbavice zauvijek je prekinuo njegov život. I to baš sa Grbavice za koju je živio.

Tog kobnog  11. jula 1992. godine u naselju Pofalići u pokušaju da pomogne ranjenoj ženi biva pogođen snajperskim hicem. A samo noć prije toga je bio glavni u razbijanju četničkog gnijezda na Zlatištu. Mnogi i danas prepričavaju njegove podvige, koje je izvodio prateći sopstvenu parolu sa samog početka rata - Ne možete vi Đildi ništa!

Na mjestu pogibije hrabrog Đilde Komanda 1. korpusa podigla je spomen-ploču. Dva dana nakon pogibije rahmetli Đilda je pokopan na šehidskom mezarju Kovači.

Posthumno je dobitnik najvećeg armijskog priznanja, značke Zlatni ljiljan i također posthumno proizveden u čin natporučnika. Brat Izet je poginuo iste godine, nemalo poslije Đildine pogibije. Bivša ulica Livanjska danas nosi ime “Braće Begić“.

Iza Dževada je ostala supruga Hajrudina sa pet kćerki, a Đilda svoju najmlađu kćerku Dževadu za razliku od Melihe, Melise, Mirnele i Dženite nikada nije ni vidio jer ju je supruga Hajrudina rodila tek nakon njegove smrti.