Download-ujte našu aplikaciju

14:34 / 08.10.17

Šta ministar Crnadak ostavlja RS-u: Odgovornost za genocid i račune sa putovanja

Autor: Nedim Pobrić

Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak kazao je danas u Banjoj Luci, komentirajući disciplinski postupak protiv Ambasadorice BiH u Holandiji Mirsade Čolaković, da su član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i on, pored brojnih opstrukcija, ipak pobijedili jer je Međunarodni sud pravde u Hagu odbacio zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije.

 

Igor Crnadak FOTO: ARHIV
Igor Crnadak FOTO: ARHIV

Kako bi u kratkim crtama objasnili ono što Crnadak opisuje kao svoju pobjedu, prisjetit ćemo se presude koju je Međunarodni sud pravde donio 2007. godine na osnovu tužbe BiH protiv Srbije. Tom je presudom, između ostalog, Srbija proglašena krivom jer nije uradila sve što je u njenoj moći da spriječi genocid u Srebrenici, koji se, potvrdila je i ta presuda, neupitno dogodio nad bošnjačkim stanovništvom.

Dakle, Crnadak se, pored brojnih opstrukcija, uspio izboriti da Republici Srpskoj u naslijeđe ostavi odgovornost za najteži ratni zločin koji se može napraviti, zločin genocida. Budući naraštaji će, vjerujemo, biti zahvalni Crnadku što je uspio, pored brojnih opstrukcija, institucijama Republike Srpske sačuvati "ekskluzivna prava" na počinjeni genocid.

- Ovo je poraz BiH i njene diplomatije – dodao je Crnadak pri pokušaju da uveća dimenzije svoje "pobjede".

Podsjetit ćemo javnost, a očigledno je potrebno podsjećanje i samom Crnadku, da je upravo on, kao ministar vanjskih poslova BiH, prvi čovjek bh. diplomatije pa je "njen poraz" zapravo poraz Igora Crnadka više nego bilo kojeg drugog diplomatskog predstavnika naše zemlje. Možda bi bili maliciozni, ali ne bi pogriješili, pri konstataciji da je najveći poraz bh. diplomatije upravo Igor Crnadak, što nije nimalo lako u žestokoj konkurenciji pilićara i kamenolomaca koje je njegov bivši partijski šef postavljao na ambasadorske pozicije.

VEZANI TEKST - Ministar Crnadak se pravda SNSD-u "discipliniranjem" ambasadorice Čolaković

Da Crnadak 13. februara 2017. godine nije uputio ambasadorici Čolaković dopis kojim zabranjuje korespodenciju sa Međunarodnim sudom pravde bez prethodne odluke Predsjedništva BiH, pomislili bi da ministar vanjskih poslova ne poznaje Ustav i ustavne nadležnosti zemlje koju predstavlja. Ovako je neupitno da je slanjem pisma u Hag Crnadak svjesno i zlonamjerno zloupotrijebio svoj položaj, čime je, kako on to voli kazati, otvorio "Pandorinu kutiju" i učinio da svaki ministar vanjskih poslova može "sam odlučiti šta da radi i da za to neće snositi sankcije".

- Svi ambasadori sada mogu da sami odluče hoće li ili ne da ne proslijede poštu i za to neće snositi sankcije. Zamislite situaciju da ambasador neće da proslijedi određenu poštu – pojasnio je Crnadak.

Posljednju izjavu nećemo protumačiti kao zlonamjernu već samo kao neznanje, odnosno Crnadkovo neobično tumačenje uloge ambasadora kao poštara koji je dužan da međunarodnim zvaničnicima prenosi njegove lične stavove i doživljaje, mimo saglasnosti Predsjedništva BiH koje imenuje, opoziva i kontrolira rad ambasadora. Ukoliko bi njegova interpretacija dužnosti ambasadora postala praksa, to bi vjerovatno predstavljalo obavezu svakom od njih da međunarodne zvaničnike izvještava o programskoj shemi RTRS-a ili "režimu Milorada Dodika", što su teme koje dominiraju sastancima u kojima je Crnadak jedan od aktera.

Nemoguće ga je opravdati, ali je lako razumjeti i pretpostaviti Crnadkovo nepoznavanje osnovnih elemenata diplomatske korespodencije. Njegovo shvatanje Ministarstva vanjskih poslova kao besplatne turističke agencije, a diplomatije kao prilike da se, primjera radi, ostavi dubok trag u briselskim pivnicama ili posjeti neka egzotična svjetska destinacija, bez obaveze susreta sa tamošnjim zvaničnicima, je već čvrsto utemeljeno tokom tri godine tekućeg mandata.