open-navfaktor-logo
search
Analiza
Zašto rusko-srpskim stratezima izborne kampanje smeta Šefik Džaferović?
Dugoročno se pokušava promijeniti karakter rata u BiH i relativizirati svi zločini koji će biti podjednako raspoređeni na "tri strane", kratkoročno, pomaže se Miloradu Dodiku da pobijedi na izborima
01.09.2018. u 11:07
get url
text
Šefik Džaferović

Kampanja negiranja počinjenih ratnih zločina i genocida u Bosni i Hercegovini, osmišljena u Beogradu i Banja Luci, koja se realizira već duže preko političara, medija, književnika i akademske zajednice, u predizbornoj kampanji doživljava očekivanu ekspanziju kako bi se što više ojačao front "srpskih patriotskih snaga" oko Milorada Dodika. Ovim se postižu dva cilja: dugoročno se pokušava promijeniti karakter rata u BiH i relativizirati svi zločini koji će biti podjednako raspoređeni na "tri strane", kratkoročno, pomaže se Miloradu Dodiku da pobijedi na izborima. Niti jedno, niti drugo ne bi bilo moguće bez centara iz Beograda i Moskve.

Američki analitičari su još prije mjesec upozorili da su na društvenim mrežama primjetne pojačane aktivnosti koje veličaju rusko-srpske odnose. Uz to upadljivo je kako su na ovim mrežama, uz kontrolirane portale, pojačani istupi pojedinaca koji u svojim tekstovima, upakovanim u "stručne analize" i pozivanjem na kojekakve "svjetske stručnjake", od Banje Luke do Beograda, negiraju počinjeni genocid, te veličaju značaj Republike Srpske i djela Milorada Dodika. Kao što su, primjera radi, nedavni tekstovi Nenada Kecmanovića, profesora beogradskog univerziteta na platnom spisku Milorada Dodika, ili Srđe Trifkovića, nekadašnjeg savjetnika Biljane Plavšić i predstavnika Republike Srpske u Londonu. Dodatni podsticaj, koji sad nadugo i naširoko opravdavaju kao odličan potez je odluka Narodne Skupštine da se, pod pritiskom Milorada Dodika, ukine Izvještaj o Srebrenici, iako je to osudila kompletna međunarodna zajednica i dugoročno će itekako štetiti i Dodiku i RS-u.

Pararlelno s tim pojedinci poput Milorada Kojića, koji vodi Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba i koji se kao predstavnik "civilnog društva" i "nezavisni ekspert koji zastupa interese žrtava", iako na platnom spisku Milorada Dodika sa jasnim instrukcijama šta i kako treba raditi, uspio nametnuti i predstavnicima međunarodne zajednice, ali i pravosuđa u BiH, uključujući se u mnoge bitne procese kao što je, recimo, bila izrada strategije o procesuiranju ratnih zločina. O tome kakva je ta strategija dovoljno govori činjenica da dobila podršku Vlade Republike Srpske, dok su sva veća udruženja bošnjačkih žrtava bila protiv nje. Nije na odmet podsjetiti da je na zahtjev Kojića Visoko sudsko i tužilačko vijeće svojevremeno bilo odlučilo da provjerava ratnu prošlost sudija i tužilaca, pri čemu je medijima kružio i neki, fabrikovani, spisak na kome su mete bile iscrtane na čelu sudija i tužilaca iz Sarajeva. Da Kojićeva politika, podržana od svih struktura iz RS-a, nažalost ima uspjeha potvrđuje nezvanična informacija iz Tužilaštva BiH po kojoj je u ovom trenutku otvoreno više istraga za ratne zločine protiv Bošnjaka nego protiv Srba i Hrvata zajedno.

Bošnjaci proteklih godina nisu nikad imali potrebe za ovakvim potezima: spinovanjem od pripadnika akademske zajednice, medijskim lažima, ili fabrikovanjem informacija kojima će se utjecati na javnost pa i pravosuđe, iz prostog razloga što su dva međunarodna suda prikupila toliko dokaza i izrekli presude po kojima je savršeno jasno šta se tokom rata dešavalo u BiH: Srbija i Hrvatska su izvršile agresiju na BiH s ciljem stvaranja velike Srbije, odnosno velike Hrvatske, u okviru koje su počinili najteže ratne zločine uz pomoć VRS-a i HVO-a, dok se tadašnja bosanskohercegovačka vlast u Sarajevu branila pokušavajući spasiti i teritoriju i narod.

Očito uviđajući sve ovo i shvatajući kako je pred Bošnjacima težak period, odnosno dodatna borba za dokazivanjem istine nakon zatvaranja Haškog tribunala ali i progon ratnih zločinaca, Šefik Džaferović, kao vrstan pravnik i nekadašnji sudija koji je u ratu aktivno učestovao u odbrani svoje zemlje, kao jedan od prioritetnih ciljeva koje je istakao među prvima nakon ozvaničavanja njegove kandidature bio je upravo borba za istinu o proteklom ratu u BiH. I u okviru toga je predložio osnivanje centra za istinu i pravdu poručujući: "Centar bi djelovao kao nevladina organizacija koja bi bila podrška nadležnim institucijama u BiH, ali bi ostvarila saradnju i sa policijama i tužilaštvima zemalja u kojima borave osobe osumnjičene za ratne zločine. Zločinci moraju znati da njihova nedjela ne zastarijevaju i da ćemo ih progoniti dok su živi. Uzalud se trude, ne mogu se sakriti!"

Uz ostale izjave, koje redovno daje, a u kojima javno i bez ikakvih dilema brani tekovine oslobodilačkog rata i svjetlu ulogu koju je u tome imala Armija Republike BiH, Džaferović je kao kandidat za člana Predsjedništva BiH time sebe isturio kao neprikosnovenog borca za istinu i pravdu postajući meta žestokih napada upravo onih koji se boje istine. I koji ne mogu naći niti jedan argument protiv njega, osim da je branio svoju zemlju u ratu, pokušavajući mu to spočitati kao nešto loše, što je van svake pameti. Instruiran od onih koji smatraju da to mogu koristiti protiv Džaferovića, izvjesni Marko Grbavac, koji se predstavlja kao predsjednik Odbora za traženje zarobljenih, poginulih i nestalih civila RS-a, prije nekoliko dana se svom silinom obrušio na Džaferovića, izjavljujući kako je za njega i one koje on, navodno, predstavlja neprihvatljiva kandidatura Šefika Džaferovića zbog njegove ratne prošlosti!? Što nije ništa drugo nego nastavak ranijeg pokušaja SNSD-a i Milorada Dodika da Džaferovića eliminiraju iz političkog života BiH.

Očito da i nakon pokušaja da to urade preko Tužilaštva BiH, koje je zvanično odbacilo sve te laži, te brojnih spekulacija i insinuacija koje su se nalazile u prijavi iz RS-a protiv Džaferovića, i nakon što zahjev SNSD-a, baziran na istim tim lažima iz prijave, za smjenu Džeferovića nije podržan u Parlamentu BiH, Milorad Dodik i njegovi poslušnici sad ponovo pokušavaju diskreditirati Džaferovića i bezuspješno zaustaviti njegov ulazak u Predsjedništvo.

No, da je Grbavac iskren u onome što radi onda bi i on podržao ideju Šefika Džaferovića o formiranju institucije koja će progoniti i istraživati ratne zločince i time na najbolji način pridonijeti satisfakciji žrtava i kroz proces pronalaska nestalih. Ovako, Grbavac samo potvrđuje da je tek jedan u nizu pokušaja iz RS-a, osmišljen od spin majstora povezanih s ruskim, da utječu na izbor člana Predsjedništva iz bošnjačkog naroda koji itekako jeste bitan i za Republiku Srpsku, odnosno politiku koju Dodik namjerava provoditi ako uđe u Predsjedništvo BiH a u okviru koje je i pomaganje Rusima u realizaciji njihovih planova o geostrateškom pozicioniranju u jugoistočnoj Europi. Džaferović je, potvrđuju to i ovi napadi na njega, prepoznat kao neko s kim Dodik neće moći manipulirati niti praviti takve, kao ni druge dilove na štetu države i Bošnjaka, kao što je to svojevremeno radio s Radončićem ili liderima SDP-a.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.