Amela Lala Lučkin iz Sarajeva prošle godine u aprilu operisana je zbog karcinoma dojke.

Uklonjena joj je dojka, a onda je podvrgnuta kemoterapiji, a krajem novembra i hormonskoj terapiji.

Kaže kako trenutno čeka nalaz biopsije za drugu dojku.

- Nalaz biopsije čekala sam dva mjeseca. S obzirom da se radi o maloj izraslini, i da je teško bilo uzeti uzorak običnom iglom, na konzilijarnom pregledu je rečeno da se uzme core biopsija. Doktorica je gledala na ultrazvuku i mišljenja je da ipak nije maligno, pa je prvo tražila magnetnu rezonancu, a potom core biopsiju ako bi bilo potrebe - govori Amela.

Tridesetdevetogodišnja majka troje djece razoračana je kaže, u nadležne federalne vlasti koji, prema njenim riječima, ništa ne čine kako bi se situacija sa nedostatkom lijekova za onkološke pacijente u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) konačno riješila.

Aktivna je i na društvenim mrežama, gdje često piše statuse, proziva odgovorne, u nadi da će oni to vidjeti, pročitati, a onda i smilovati se da konačno riješe problem.

- Ima ljudi koji već odustaju od liječenja, jer nemaju snage boriti se protiv bolesti i sistema. Trenutno nema Taxola, a to je najčešća kemoterapija kod žena koje su oboljele od karcinoma dojke. Sedmična terapija minimalno košta 570 KM. Mjesečno je to 2.000 maraka. Bez obzira kolika nam je plaća, to sebi ne možemo priuštiti, a pogotovo ako znamo činjenicu da je 90 posto onkoloških pacijenata na bolovanju - priča Amela.

Od terapija koje Amela koristi, na KCUS-u trenutno nema Avomita i Goserelina. Kaže kako je dobila informacija da će ovaj drugi sutra doći u KCUS.

- Nadam se da će lijek doći jer injekcija, koja se prima svakih 28 dana, košta 227 KM. Avomit košta 75 marama i također traje mjesec dana. Ima još lijekova za hormonsku terapiju koji nedostaju u KCUS-u - dodaje Amela.

Osvrnula se i na liste pri Federalnom fondu solidarnosti, koje su premašile brojku od 2.000 onih koji čekaju terapije i određene medicinske usluge.

- Na tim listama su teški pacijenti koji čekaju lijek mjesecima, pa čak i godinama. Zamislite kako je onkološkom pacijentu čekati toliko vremena kada znamo da je kod karcinoma svaki dan važan. Danas sam dobila informaciju da je jedna žena, čekajući lijek na toj listi, umrla. To se desilo samo zato što je čekala lijek koji bi joj produžio život. Nažalost to nije jedini slučaj - naglašava sagovornica.

Smatra da sve dok pojedinci ne budu odgovarali za ono što nisu uradili, stvari se neće promijeniti.

- Prebacivanjem loptice sa jednog na drugoga ništa se neće postići. Nama je potrebna lična odgovornost i naravno da se Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji je star 15 godina, hitno izmijeni, kao i Zakon o javnim nabavkama, jer je nakaradan. Bez ikakvih validnih argumenata može se oboriti tender, oni koji žele zaraditi ne razmišljaju da time ugrožavaju život oboljelih - ističe Lučkin.

Kaže kako je jutros iz Kantonalne bolnice Zenica dobila provjerenu informaciju da im ne fali kemoterapija, a da je prije nekoliko dana žena iz Mostara pisala kako uredno prima terapije i da ništa ne fali.

- Provjerila sam informaciju i da u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla ništa ne fali. Samo je izgleda problem KCUS, a u to se možemo uvjeriti i po informacijama koje izlaze u javnost. Niko se iz drugih gradova ne žali. Naravno nisu ovo zvanične informacije, ali je baš čudno - kaže Lučkin te dodaje:

- Mislim da je u sve umiješana politika. Zna se ko drži Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja. Oni svoje osiguraju, a za druge ih očigledno nije briga. Nije mi jasno kako samo KCUS nema citostatika. U Zavod se najviše slijeva novca upravo iz KS. U kantonima u kojima su HDZ i HDZ 1990. na vlasti, znatno manje je pacijenata na listama čekanja, dok u drugim kantonima to nije slučaj. Na listama čekanja Federalnog fonda solidarnosti najviše je oboljelih iz KS - kazala je Lučkin.