Sladoled je mnogima omiljena ljetna poslastica.

No prepoznavanje dobrog sladoleda nije uvijek lako.

"Domaći" često samo znači da je pripremljen od gotovog praha. Jedna vrsta posebno često dovodi u zabludu.

U toplim danima odlazak u slastičarnu je klasik. Ali sa visokim cijenama po kugli trebali bi znati šta zapravo dobijate.

Loša vijest je da je to često teže nego što mislite.

Zato što izrazi poput "domaći" ili "home-made" nisu pravno obavezujući.

Oni se mogu odnositi na pravo ručno pravljenje, ali i samo na miješanje unaprijed pripremljenog praha.

Sastojke u sladoledu nije uvijek moguće provjeriti.

Slastičarne su obavezne da istaknu samo alergene i određene aditive.

Evo na koje znakove trebate obratiti pažnju.

- jarke, upadljive boje često ukazuju na industrijsku proizvodnju sa aditivima.

- ako je sladoled u vitrinama posebno visoko naslagan, to može ukazivati na upotrebu emulgatora.

- ako se sladoled u ruci primjetno sporo topi vjerovatno su dodati emulgatori. Česta supstanca je lecitin (E 322), koji se smatra bezopasnim po zdravlje.

Prema istraživanju sladoled od pistacija često se falsificira.

Umjesto pravih pistacija koriste se arome gorkog badema.

Biljne boje daju zelenu nijansu.

Ako na natpisu piše "sladoled sa okusom pistacija" ili "sladoled sa okusom oraha", može se pretpostaviti da okus dolazi samo od aroma, a ne od pravih orašastih plodova.

Higijena također daje naznake o kvaliteti: prljave kecelje, kašike za sladoled ili posude ukazuju na nedostatak brige. Ako želite da budete potpuno sigurni, najbolje je direktno pitati osoblje o sastojcima.