Voće se često smatra zdravom alternativom slatkišima jer sadrži vitamine, minerale i vlakna.

Ipak, prirodni šećeri prisutni u voću mogu biti prilično visoki, posebno u određenim vrstama. Važno je napomenuti da se šećer u voću razlikuje od dodanog šećera u industrijskim proizvodima jer dolazi zajedno s vlaknima i drugim hranjivim tvarima.

Ipak, količina šećera među različitim vrstama voća može se znatno razlikovati.

Među voćem koje sadrži relativno više prirodnog šećera često se ističe grožđe. U 100 grama grožđa može se nalaziti otprilike 15 do 16 grama šećera, zbog čega je ono jedno od slađih vrsta voća, piše Index.hr.

Upravo zbog tog intenzivnog prirodnog okusa grožđe se koristi za proizvodnju sokova i vina.

Banane su također među voćem s većim sadržajem šećera. U prosjeku sadrže otprilike 12 grama šećera na 100 grama, a uz to imaju i više ugljikohidrata nego mnoge druge vrste voća.

Zbog toga su vrlo zasitne i često se koriste kao brz izvor energije, osobito prije ili nakon tjelesne aktivnosti.

Zanimljivo je da su u istom rangu i trešnje, koje mogu imati 12-13 grama šećera na 100 grama, ovisno o sorti i zrelosti. Uz njih, među slađim voćem često se spominju i mango i smokve, koje u zrelom stanju imaju izrazito sladak okus.

S druge strane, neke vrste voća poznate su po nižem sadržaju šećera. Među njima su često bobičaste vrste poput jagoda, malina i kupina. Na primjer, jagode sadrže otprilike 5 do 6 grama šećera na 100 grama, što je znatno manje u usporedbi s grožđem ili bananama.

Agrumi poput naranče, grejpa i limuna također imaju umjeren ili niži udio šećera. Osim toga, bogati su vitaminom C i vodom, zbog čega su osvježavajući i često se preporučuju u uravnoteženoj prehrani.

Razlike među voćem pokazuju da se količina prirodnog šećera može dosta razlikovati ovisno o vrsti.

Ipak, većina nutricionista slaže se da voće i dalje ima važnu ulogu u prehrani jer, uz prirodne šećere, donosi i brojne vitamine, vlakna i antioksidanse koji su važni za zdravlje.