Peškir nakon tuširanja izgleda sasvim čisto. Uostalom, koristimo ga na upravo opranom tijelu, ostavimo da se osuši i ponovo ga uzmemo sljedeći dan. Zbog toga mnogi isti peškir koriste sedmicu, pa i duže prije nego što završi u mašini za veš.

Međutim, peškiri mogu postati pogodno mjesto za nakupljanje mikroorganizama mnogo prije nego što počnu neugodno mirisati.

Nakon svakog brisanja peškir ostaje vlažan, a na njegovim vlaknima mogu ostati odumrle ćelije kože, masnoća i drugi ostaci s tijela. Topla i vlažna kupaonica dodatno stvara uvjete u kojima se mikroorganizmi lakše razmnožavaju.

Zato neugodan miris nije jedini pokazatelj da je vrijeme za pranje. Peškir može izgledati i mirisati sasvim normalno, a ipak više ne biti naročito čist.

Kao praktično pravilo, peškir za tuširanje preporučljivo je oprati nakon otprilike tri korištenja, pod uvjetom da se između korištenja potpuno osuši.

Ako se tuširate svakodnevno, to bi značilo da biste svaka tri do četiri dana trebali uzeti čist peškir.

Važno je i gdje držite peškir nakon tuširanja. Ako ga zgužvanog ostavite na podu, krevetu ili prebacite preko ruba kade tako da se teško suši, trebalo bi ga oprati ranije.

Najbolje ga je nakon korištenja potpuno raširiti i ostaviti na mjestu na kojem zrak može cirkulirati.

Ako peškir ni nakon nekoliko sati nije suh, njegovo ponovno korištenje nije najbolja ideja.

Peškire bi trebalo češće mijenjati i tokom toplih mjeseci, nakon treninga ili u situacijama kada se više znojimo.

Peškir koji visi pored umivaonika obično koristi više osoba i tokom dana može biti upotrijebljen desetine puta. Uz to, često ostaje vlažan.

Zbog toga bi peškire za ruke trebalo mijenjati znatno češće od velikih peškira za tuširanje – otprilike svaki dan ili dva, posebno u domaćinstvima s više članova.

Ako je neko u kući bolestan, najbolje je da ima svoj peškir i da se on mijenja češće.

Za lice vrijede još strožija pravila. Osobe koje imaju osjetljivu kožu ili su sklone aknama trebale bi koristiti čist peškir vrlo često, a idealno je imati nekoliko manjih peškira koje je lako redovno prati.

Također nije preporučljivo istim peškirom brisati lice i ruke, posebno ako taj peškir koristi još neko.

Možda zvuči logično da će veća količina deterdženta učiniti peškire čišćim, ali rezultat može biti upravo suprotan. Ostaci deterdženta mogu se zadržavati među vlaknima i s vremenom učiniti peškire tvrđim i manje upijajućim.

Slično vrijedi i za pretjeranu upotrebu omekšivača. Iako peškir može lijepo mirisati i biti mekan, sredstva koja ostaju na vlaknima mogu smanjiti njegovu sposobnost upijanja vode.

Peškire treba prati prema uputama proizvođača na etiketi i dobro ih osušiti prije spremanja u ormar.

Ne postoji broj dana koji vrijedi baš za svako domaćinstvo. Koliko često treba prati peškire zavisi od toga koliko ih često koristimo, koliko brzo se suše, koliko je kupaonica prozračna i koristi li isti peškir jedna ili više osoba.

Ali ako ste do sada čekali sedam, deset ili više dana prije nego što peškir ubacite u mašinu, vrijedi promijeniti naviku.

Jednostavno pravilo lako je zapamtiti: veliki peškir nakon otprilike tri korištenja, peškire za ruke svaki dan ili dva, a peškire za lice što češće.

I još nešto – ako peškir već ima neugodan miris, nema potrebe brojati koliko ste ga puta koristili. Vrijeme je za pranje.