Jedna od važnijih stvari koje roditelji žele podučiti djecu je samostalnost, koja je ključna za njihov dugoročni razvoj. Iako žele da im djeca postanu što samostalnija, nekim roditeljima zapravo teško pada pustiti djecu da se osamostale. Takav način razmišljanja sasvim je očekivan, smatra porodična terapeutkinja Joanna Seidel koja je za Today's Parent otkrila više o tome kako djeci pomoći u osamostaljivanju.

- Prirodno je da želimo zaštititi djecu od tuge, neuspjeha i razočaranja. No, djeca se moraju suočiti s izazovima kako bi razvila otpornost, samopouzdanje i vještine koje će im jednog dana trebati za potpunu samostalnost - tvrdi ona.

Srećom, postoje jednostavne stvari koje roditelji mogu svakodnevno raditi kako bi djeci pomogli da se osjećaju samostalno.

Seidel kaže da "dopustiti djeci da sama peru zube odličan je početak". Također, ono što može isprobati s malom djecom jeste to da im dopustite da sami odaberu odjeću za školu, obuku se i srede frizuru.

Osim toga, možete im dati i jednostavne kućanske poslove prilagođene njihovoj dobi. Dvogodišnjak može pomagati vaditi veš iz sušilice, dok osmogodišnjak može slagati odjeću i spremati je na mjesto. Djeca često vole i usisavati, prazniti perilicu posuđa i namještati krevet.

Neka djeca uživaju u pomaganju u kuhinji, pa već od malih nogu mogu prati povrće ili kidati salatu za obrok. Starija djeca mogu postavljati stol, dok djeca u pubertetu mogu peći kolače ili čak pripremati cijele obroke uz minimalnu pomoć roditelja.

Takve situacije pružaju priliku za male izazove koji djeci donose osjećaj velikog uspjeha.

- Kad djeci date prostora da to učine sami, iznenadit ćete se koliko su djeca sposobna - tvrdi Seidel.

Djeca svih uzrasta žele donositi odluke, a omogućavanje takvih prilika važan je način da ih osnažite, izgradite samopouzdanje i razvijete osjećaj odgovornosti. Važno je ne preplaviti ih prevelikim brojem opcija. Nekoliko jednostavnih izbora često je najbolje rješenje, prenosi Today's Parent.

- Ako djeci omogućimo prostor za donošenje jednostavnih odluka s minimalnim mogućim negativnim posljedicama i postepeno ih učimo odgovornostima, razvijat će samopouzdanje i vještine donošenja odluka - dodaje terapeutkinja.

Kako djeca rastu, moramo ih sve više puštati da preuzimaju nove zadatke i odgovornosti, čak i kada to nosi veće rizike, s razumijevanjem da neće uvijek uspjeti. Možda će proliti mlijeko, prepeći kolače ili pasti na testu iz matematike jer ih niste podsjetili da uče, i to je sasvim uredu. Djeca moraju povremeno doživjeti neuspjeh.

- Važno je stvoriti okruženje bez osude dok pokušavaju riješiti probleme koje su sami izazvali, a da im mi uskačemo. Tako će pronaći rješenja, što povećava njihovo samopouzdanje. Sposobnost rješavanja problema jedna je od najvažnijih vještina - kaže terapeutkinja.

Lako je vezati im cipele, pronaći izvor za školski projekat ili počistiti za njima, pogotovo kada ste u žurbi.

- Kao roditelji, često se osjećamo pritisnutim vremenom i činimo stvari umjesto njih jer je brže - kaže Seidel.

No, brzina i savršenstvo nisu cilj. Cilj je osnažiti djecu da preuzmu odgovornost i nauče sama obavljati zadatke.

- Moramo im dati prostor za greške, jer su greške životne lekcije - smatra terapeutkinja.

Normalizacija grešaka ključna je.

- Djeca moraju imati priliku sama pokušati i doživjeti uspjeh ili neuspjeh, uz prostor za učenje iz grešaka - kaže Seidel. 

Kako prenosi Today's Parent, razvojni način razmišljanja temelji se na uvjerenju da svi možemo učiti, vježbati i napredovati uz trud kroz vrijeme. Kod djece se taj koncept često objašnjava izrazom "moć tek dolazi". Dijete može misliti: "Još ne mogu sam/a pripremiti užinu, ali uskoro ću moći."

Terapeutkinja zaključuje: "Ako već u mladosti prođemo kroz razočaranja, neuspjehe i tugu, a da nam neko to odmah popravi, kasnije kao odrasli znamo da su ti osjećaji prolazni. A to je iznimno snažno."