Loša atmosfera na poslu rijetko nastane odjednom. Mnogo češće počinje sitnicama koje se ponavljaju – nepravednim odlukama, različitim pravilima za različite ljude, ignorisanjem problema ili stalnim mijenjanjem zahtjeva.

Kada takvo ponašanje postane uobičajeno, posljedice se vide u cijelom kolektivu. Motivacija opada, ljudi prestaju iznositi ideje, a oni koji imaju mogućnost pronaći drugi posao počinju razmišljati o odlasku.

MIT Sloan istraživanje o toksičnoj radnoj kulturi je pokazalo da je toksična kultura bila oko deset puta snažniji prediktor odlaska zaposlenih od visine naknade, a među obilježjima takve kulture navode se nepoštovanje zaposlenih, neetično ponašanje, međusobno potkopavanje i nasilno ponašanje rukovodilaca. 
Gallup navodi da se čak 70 posto razlika u angažiranosti timova može povezati s menadžerom, što dobro potkrepljuje osnovnu tezu teksta da ponašanje rukovodioca može bitno promijeniti atmosferu i motivaciju cijelog kolektiva. 

Jednom zaposleniku tolerira se kašnjenje, greške ili neispunjavanje obaveza, dok se drugome zamjera svaka sitnica. Posebno je problematično kada napredovanje, bolji zadaci ili privilegije više zavise od odnosa sa šefom nego od rezultata rada. Zaposleni vrlo brzo primijete dvostruke standarde.

Kada stvari idu dobro, zasluge pripadaju rukovodiocu. Kada nešto pođe po zlu, traži se krivac među zaposlenima. Takav menadžer s vremenom stvara kolektiv u kojem ljudi više energije ulažu u zaštitu sebe nego u rješavanje problema.

Danas je nešto hitno, sutra više nije važno. Zadatak se uradi prema jednoj uputi, a onda šef pita zašto nije urađen drugačije. Povremena promjena prioriteta normalna je u svakom poslu, ali ako postane pravilo, zaposleni gube osjećaj kontrole nad vlastitim radom.

Dobar menadžer želi ljude koji znaju više od njega u pojedinim oblastima. Nesiguran rukovodilac može reagirati drugačije – isključivati ih iz važnih razgovora, umanjivati njihove rezultate ili radije nagrađivati poslušnost nego stručnost. Tada najambiciozniji radnici obično prvi počinju gledati oglase za posao.

Sukobi među zaposlenima, neravnomjerna raspodjela posla ili kolega koji konstantno ne izvršava obaveze neće nestati ako ih šef ignorira. Kada vrijedni radnici shvate da će, upravo zato što su odgovorni, stalno preuzimati i tuđi posao, motivacija brzo nestaje.

Toksičan kolektiv zato nije nužno grupa "teških ljudi". Ponekad je riječ o sasvim dobrim radnicima koji su se prilagodili lošem sistemu.

A jedan od najozbiljnijih signala za rukovodioca jeste kada počnu odlaziti upravo oni koje nije morao kontrolirati, opominjati niti tjerati da rade. Najbolji radnici često imaju i najviše mogućnosti da odu i najmanje razloga da godinama čekaju da se loše upravljanje promijeni.