Potrebna je određena hrabrost da biste se upustili u proces mršavljenja. Za većinu ljudi, zdravija ishrana i više vježbanja predstavljaju radikalnu promjenu u odnosu na njihovu svakodnevnu rutinu – i statistički je malo vjerovatno da će rezultirati trajnim gubitkom težine.

Na primjer, prema jednoj velikoj studiji, samo otprilike jedna od pet osoba koje smršaju dijetom uspijevaju je dugoročno održati. Kod ostale četiri osobe, težina se na kraju vraća.

To je jedan od razloga zašto su GLP-1 lijekovi izazvali toliko uzbuđenja. Smanjenjem gladi i pomaganjem ljudima da se brže osjećaju sitima, oni znatno olakšavaju pridržavanje dijete s kontroliranim unosom kalorija nego oslanjanje samo na snagu volje, piše BBC. 

A rezultati, kao što ste možda čuli, mogu biti zapanjujući. U jednom nedavnom ispitivanju koje je upoređivalo dva vodeća GLP-1 lijeka, ljudi koji su uzimali tirzepatid izgubili su u prosjeku oko 20 posto svoje tjelesne težine, dok su oni koji su uzimali semaglutid izgubili oko 14 posto.

Ali fraza "u prosjeku" ovdje igra veliku ulogu. Te glavne brojke prikrivaju širok raspon ishoda: gotovo jedna od pet osoba koje su uzimale tirzepatid izgubila je 30 posto ili više tjelesne težine, dok su druge jedva reagirale.

Pa zašto isti lijek transformiše jednu osobu, a gotovo ništa ne čini drugoj? Razlozi su iznenađujući i često lakše kontrolisani nego što mislite.

Jednostavno rečeno, ne postoji nijedan razlog zašto neki ljudi ne reaguju na GLP-1 lijekove. Umjesto toga, to je obično rezultat kombinacije biologije, ponašanja i okolnosti, kaže profesor Roy Taylor, emeritus profesor medicine i metabolizma na Univerzitetu Newcastle.

U nekim slučajevima, problem nije u tome što lijekovi ne djeluju, već u tome što ljudi prestaju da ih uzimaju prije nego što počnu djelovati. To je često zato što nuspojave postaju preteške za podnijeti.

Mučnina, dijareja i povraćanje su među najčešćim tegobama, a kod nekih ljudi mogu biti i ozbiljni. Tokom jednog kliničkog ispitivanja objavljenog u časopisu The New England Journal of Medicine , 74,2 posto učesnika koji su bili na GLP-1 terapiji iskusilo je takve simptome, dok je 4,5 posto prestalo učestvovati jer su simptomi bili toliko ozbiljni.

Doktori moraju biti iskreni s korisnicima da su takve nuspojave vjerovatne, kaže Taylor.

-Ako se ovo ne objasni – a posebno ako ljudi uzimaju ove lijekove bez medicinskog nadzora, kao što mnogi ljudi čine – onda je ovo zaista ozbiljan problem - kaže Taylor. 

Genetika također može igrati ulogu. Studija nedavno objavljena u časopisu Nature , provedena na gotovo 28.000 ljudi koji uzimaju GLP-1 lijekove, otkrila je da neki nose genetsku varijantu koja ih čini sklonijima mučnini i povraćanju.

Taylor tvrdi da ovakvi nalazi nisu iznenađujući.

- Svaki lijek ima različite efekte u zavisnosti od genetskog sastava pojedinca -kaže.

- Svi smo žrtve čudesnog poligenskog nasljeđa koje pojedinačno posjedujemo.

Uprkos tome, ako se uzima u odgovarajućoj dozi za pacijenta i uz pažljivo vodstvo kliničara, kaže Taylor, GLP-1 bi trebali biti u stanju da prevaziđu sve genetske prepreke.

Još jedan faktor kojeg je lakše izbjeći, a koji ugrožava efikasnost lijekova, može biti hrana koju pacijenti jedu dok ih uzimaju.

Da bi se predvidljivo smršalo i održalo nakon završetka režima uzimanja lijekova, pacijentima se često savjetuje da se pridržavaju zdrave prehrane. Ako insistiraju na konzumiranju kalorične hrane, onda će utjecaj GLP-1, što nije iznenađujuće, biti marginalan.

Istraživanja pokazuju da isto važi i ako ne vježbaju. Studija iz 2024. godine otkrila je da su ljudi koji uzimaju GLP-1 lijekove izgubili više kilograma i imali su veće šanse da je dugoročno zadrže kada su kombinovali liječenje sa nadziranim vježbanjem nego kada su se oslanjali samo na lijekove.

Nedavna istraživanja također ukazuju na to da spol utječe na to koliko dobro djeluju lijekovi za GLP-1. Studija objavljena u časopisu Diabetes Care otkrila je da su žene izgubile više kilograma od muškaraca dok su uzimale lijekove - moguće zato što žene prirodno proizvode više vlastitog hormona GLP-1 (istog onog koji lijekovi trebaju oponašati), a estrogen povećava osjetljivost tijela na inzulin.

Međutim, Taylor ne vjeruje da spol igra odlučujuću ulogu u efikasnosti GLP-1.

- Ne bih se iznenadio da je malo manje efikasan kod muškaraca - kaže on, ali vjerovatno je da igra "samo manju ulogu".

Nedostatak sna također bi mogao igrati ulogu, a jedna studija je otkrila da ima "blag, ali primjetan učinak... na koncentracije GLP-1 kod zdravih muškaraca".

Ali, Taylor ponovo upozorava da se ne povlači jasna granica između nedostatka sna i urođene efikasnosti lijekova za mršavljenje.

-Učinak sna na tijelo u smislu metaboličkih efekata je trivijalan - tvrdi on.

Nedostatak sna kod gojaznih osoba često je uzrokovan njihovom težinom - nakupljanjem masti oko grla, na primjer, što izaziva hrkanje ili čak, u nekim slučajevima, apneju u snu - a ne obrnuto.

- Ako osoba redovno ubrizgava GLP-1, vjerovatno će doći samo do poboljšanja sna - kaže Taylor.

Kako bi se kliničari koji propisuju lijekove mogli prilagoditi ovim faktorima, i stvarnim i percipiranim? Za nesretnu manjinu, dokazi ukazuju na to da nikakva promjena u dozi GLP-1 neće napraviti razliku.

Ali za one osobe koje imaju poteškoća uzrokovanih faktorima koje mogu kontrolirati, postoji nada. Prvo, kaže Taylor, pacijentu se mora reći kako GLP-1 djeluju i da će, najvjerovatnije, u početku osjećati mučninu - ali, što je ključno, da će taj osjećaj nestajati što duže uzimaju lijekove.

- Pojedinci se razlikuju u reakciji na lijekove - kaže Taylor, ali je odgovornost doktora da "osigura da su ljudi svjesni onoga što će se dogoditi".