Razgovor naizgled sasvim običan. Pitanje kako ste proveli vikend, komentar o poslu, malo šale, nekoliko pogleda i ništa što biste mogli jasno nazvati flertom. Ipak, nakon razgovora ostaje osjećaj da se između vas dogodilo nešto više od obične razmjene riječi.

Flert, naime, nije uvijek otvoren. Posebno kada se ljudi već poznaju, rade zajedno ili nisu sigurni u osjećaje druge strane, zainteresiranost se često pokazuje kroz sitne promjene u komunikaciji.

Problem je što gotovo svaki znak flerta može imati i potpuno nevino objašnjenje. Zato jednu gestu ne treba posmatrati kao dokaz. Mnogo više govori kombinacija ponašanja koja se ponavljaju.

Jedan od zanimljivijih signala jeste produžavanje razgovora bez stvarnog razloga.

Pitali ste kolegu nešto što zahtijeva odgovor od dvije rečenice, a deset minuta kasnije još razgovarate. Tema se u međuvremenu promijenila nekoliko puta, posao je odavno zaboravljen, a nijednoj strani se očigledno ne žuri da razgovor završi.

Kada nam je neko zanimljiv, prirodno pokušavamo zadržati kontakt. Zato postavljamo dodatna pitanja, otvaramo novu temu baš kada se prethodna završava ili se sjetimo još nečega što "moramo" ispričati.

Jednom se to može dogoditi slučajno. Ako se redovno događa upravo između dvije osobe, situacija postaje zanimljivija.

- Znaš li gdje je ovo?

- Jesi li vidjela šta se dogodilo?

- Šta ti misliš o ovome?

Sva ta pitanja mogu biti potpuno obična. Ali ponekad njihov sadržaj nije toliko važan koliko činjenica da je osoba ponovo izabrala upravo vas za razgovor.

Posebno je indikativno ako je odgovor mogla jednostavno pronaći sama ili pitati bilo koga drugog.

Flert se često krije upravo u tim malim izgovorima za kontakt.

Ljudi uglavnom zapamte ono čemu pridaju pažnju.

Ako neko nakon nekoliko dana ili sedmica spomene restoran koji ste rekli da volite, pita kako je prošao događaj koji ste usput najavili ili se sjeti neke vaše male navike, to pokazuje barem jedno – slušao vas je pažljivije nego što ste možda mislili.

Naravno, pažnja nije automatski romantična zainteresiranost. Ali u kombinaciji s drugim signalima može biti značajna.

Humor je jedan od najjednostavnijih načina stvaranja bliskosti bez otvorenog pokazivanja emocija.

Kada dvoje ljudi počnu razvijati interne šale koje drugi ne razumiju, zadirkivati jedno drugo ili se pogledati čim neko treći kaže nešto što oboje smatraju smiješnim, stvara se mali privatni prostor unutar sasvim obične društvene situacije.

Posebno je zanimljivo kada osoba koja je inače ozbiljna upravo u vašem društvu postaje razigranija.

Kontakt očima jedan je od najčešće spominjanih znakova privlačnosti, ali i jedan od onih koje je najlakše pogrešno protumačiti.

Neko može održavati kontakt očima zato što je samouvjeren, pristojan ili jednostavno pažljivo sluša.

Ipak, ponovljeni pogledi, osmijeh koji ih prati ili trenutak u kojem kontakt očima traje mrvicu duže nego što situacija zahtijeva mogu odavati zainteresiranost.

Još je zanimljivije kada osobu uhvatite da vas gleda onda kada uopće ne razgovarate.

U društvu je komunikacija opuštena i potpuno uobičajena, ali kada ostanete sami, nešto se promijeni.

Osoba može postati pričljivija, tiša, pomalo nervozna ili početi govoriti o privatnijim stvarima. Razgovor više nije isti kao kada su drugi prisutni.

Takva promjena ne mora značiti privlačnost, ali pokazuje da odnos doživljava drugačije kada nema publike.

Postoji razlika između pristojnog "Kako si" i stvarne znatiželje.

Kada razgovori počnu prelaziti na vikende, planove, putovanja, porodicu, bivše veze ili pitanje s kim provodite vrijeme, osoba pokušava upoznati dio vas koji nema veze s okolnostima u kojima se inače viđate.

Ponekad se interesovanje za ljubavni status skriva iza šale ili naizgled usputnog pitanja.

Upravo zato takva pitanja mogu biti jedan od načina da neko "ispita teren" bez rizika otvorenog odbijanja.

Nova frizura, drugačija odjeća, naočale koje inače ne nosite...

Ako osoba redovno primjećuje male promjene u vašem izgledu, vjerovatno vam posvećuje dosta pažnje.

Još više može govoriti način na koji to kaže. Postoji razlika između neutralnog komentara i komplimenta praćenog osmijehom, pogledom ili blagim zadirkivanjem.

Ljudi nesvjesno okreću tijelo prema osobama koje ih zanimaju, približavaju se tokom razgovora ili oponašaju njihov položaj i pokrete.

Ali govor tijela posebno je podložan pogrešnim tumačenjima. Prekrižene ruke ne znače nužno nezainteresiranost, kao što približavanje ne mora značiti privlačnost.

Zato je mnogo korisnije gledati kako se osoba ponaša prema vama u poređenju s drugima.

Upravo je ovo možda najbolji način da razlikujete nečiji karakter od mogućeg flerta.

Ako je osoba jednako nasmijana, pažljiva, dodirljiva i zainteresirana za privatni život svih oko sebe, vjerovatno gledate njen uobičajeni način komunikacije.

Ako se ponašanje primjetno mijenja kada ste vi u blizini, postoji više razloga da obratite pažnju.

Nije, dakle, presudno samo šta neko radi. Važno je i s kim to radi.

Jedan dug pogled nije dokaz. Ni kompliment, poruka, šala ili slučajan dodir nisu potvrda da se nekome sviđate.

Ali ako osoba redovno pronalazi razloge da bude u vašoj blizini, produžava razgovore, pamti detalje koje joj govorite, traži kontakt očima, zanima se za vaš privatni život i pritom se prema vama ponaša drugačije nego prema ostalima – moguće je da "običan razgovor" ipak nije sasvim običan.

A možda je najbolji znak upravo onaj koji je najteže opisati: razgovor je završen, ništa konkretno nije rečeno, ali oboje se udaljavate s osmijehom i osjećajem da je nešto ostalo neizgovoreno.