U Bosni i Hercegovini bilježi se pad broja zaključenih brakova uz istovremeni rast razvoda, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.

U 2019. godini sklopljeno je više od 18.900 brakova, dok je 2023. taj broj pao na nešto više od 17.000. Istovremeno, broj razvoda je porastao i u 2023. iznosio je 3.048.

Advokati upozoravaju da ni podaci za prošlu godinu ne ukazuju na poboljšanje, dok se trend rasta razvoda proteže i unazad nekoliko godina.

Naprimjer, tokom 2016. godine u BiH svaki sedmi sklopljeni brak završio je razvodom.

U BiH brak u prosjeku traje 13 godina. Međutim, kod mladih bračnih parova ponekad traje godinu, pa čak i šest mjeseci. 

O ovoj temi razgovarali smo sa sociologom prof. dr. Jusufom Žigom. 

- To da se mladi sve teže odlučuju na brak je rezultat krizne situacije koju imamo u BiH, od ekonomske, političke, obrazovne i slično. Zbog toga se sve više odlaže stupanje u bračnu zajednicu, a ti brakovi kod novih generacija traju sve kraće.

S druge strane, u svijetu, u društveno sređenim zajednicama, u razvijenim zemljama i stabilnim društvima, to je jedna vrsta trenda.

Ljudi hoće da budu što slobodniji, neće obavezu, neće djecu, jer se moraju brinuti o njima. Hoće jedan komoditet življenja. Iako je taj trend prisutan i kod nas, ipak je primarni razlog i za razvod i za nestupanje u brak ekonomski aspekt. Nemogućnost da ljudi mogu normalno stupiti u bračnu zajednicu, da imaju stabilne poslove, plaće, da svojoj djeci mogu omogućiti normalan život i odrastanje, da im mogu platiti vrtić.

Ljudi imaju strah, "šta ako stupim u bračnu zajednicu, a ne mognem porodici omogućiti normalan život".

Tek bih tu dodao ovaj svjetski trend pomodarstva. Ljudi mislie da će imati kvalitetniji život ako budu sami sa sobom. To je, nažalost, jedan trend koji traje već dugi niz godina. Ljudi su umislili da su im sasvim dovoljne virtualne zajednice, društvene mreže.

Misle da tako mogu biti sretni, samodovoljni, jer što će im živi partner, komšija ili prijatelj, kad mogu imati stotine hiljada virtualnih "frendova", i  sa njima provoditi svakodnevno vrijeme.

To je poput pjene od sapunice, ako u to malo barnemo, to odmah nestane. To je jedna šarena laža i gubljenje vremena. Život im prolazi u jednom praznom prostoru, pa će se poslije kajati.  To je pogubno za cijelu zajednicu. Porodica je osnovna ćelija društva - poručuje prof. Žiga.

Profesor Žiga naglašava da je došlo do "promjene u glavama" mlađih  generacija. Kada analiziramo kompletnu situaciju, došlo je do promjene u mentalnom sklopu kod populacije, stvari su se promijenile u odgojno-obrazovnom sistemu, porodici, vrijednostima.

- Ljudi su potisnuli jednu ključnu važnu činjenicu, da je porodica oduvijek bila najvažniji oslonac i podrška. Kada imamo stabilnu porodicu, ako nas i zadesi neka kriza i nevolja, vi imate živi oslonac, realan oslonac, gdje će vam se priteći u pomoć, riješiti problem, dati vam osjećaj sigurnosti.

Međutim, mi smo sada obrnuli situaciju za 180 stepeni, da je porodica nešto bez čega se može, a virtuelna zajednica je nešto što nam je poželjno, što nam je potrebno. I mi uvijek imamo dovoljno vremena da izvadimo svoj mobitel, upalimo ga i imat ćemo sve ono što poželimo. To je jedna velilka samoobmana, jer čovjek je po svojoj prirodi društveno biće.

Jednim klikom na društenim mrežama, sve to nestaje – zaključuje profesor Žiga.

Na naše pitanje zašto se sve češće razvode ljudi koji su u braku  30 ili 40 godina, profesor Žiga objašnjava da je odgovor vrlo jednostavan.

- Ja to žargonski kažem "nikad nije kasno da ljudi siđu s pameti". Da ljudi umisle da mu više ne treba ono što mu je čitav život trebalo, nego da mu sad treba nešto drugo.

Žele da zadovolje svoju seksualnu potrebu na drugi način. Ljudi se u tim godinama raspamete. To vam je kao da se napijete, ili kada ste u mraku, pa tumarate, ne znate ni gdje ste ni šta ste, ni šta radite ni šta pričate, samo bauljate.

Međum, tu se sve svodi na tjelesno zadovoljstvo. Nema tu zaljubljivanja niti normalnog života - zaključuje za Faktor prof. dr. Jusuf Žiga.

Brak u BiH u prosjeku traje 13 godina, a mladi bračni parovi se razvedu čim vide da nešto ne štima, neće da gube vrijeme, ne žele kompromis i toleranciju, pa se razvode i već nakon šest mjeseci.

O najčešćim razlozima razvoda razgovarali smo s advokatom Damirom Alićem.

- Prvi i osnovni razlog je preljub. Drugi razlog je ekonomske prirode, odnosno nemogućnost za normalan život. Veliki problem su društvene mreže, gdje ljudi objavljuju slike kako uživaju na putovanjima.

S druge strane, mnogi mladi bračni parovi nemaju uvjeta za to, nastaju svađe, "vidi kako žive oni, kako mi, ništa ne možeš da nam priuštiš". Toga je oduvijek bilo, neko je imao manje, neko više, ali se to nije vidjelo. Zatim ide lajkovanje. "Ko ti je ova ili ovaj, što si lajkala ovo, što si njoj stavio srce" i slično.

To su neka dva osnovna razloga. Međutim, imate ih mnogo više, recimo nasilje u porodici, psihičko i fizičko maltretiranje  – kaže Alić.

Naš sagovornik ističe da je zaista pandemija razvoda u toku, a što se tiče preljube i ekonomskih razloga razvoda, naveo nam je jednu zanimljivu činjenicu.

- Vjerujte mi, kada je preljub u pitanju, kod onih koji su ekonomski nezavisni, to ide po kratkom postupku, ona zarađuje, on zarađuje.

Oni jedni drugima češće tolerišu i trpe "izlete" u braku. One žene koje su ekonomski zavisne od muškarca, preći će preko prevare, i čak očajnički žele ostati u tom braku, iako znaju da on ima ljubavnicu. Imao sam nedavno takav slučaj i ostao sam u šoku. Dakle, možete godinama trpiti prevaru, sve dok on jednog dana ne dođe, spakuje kofere i ode, napusti vas – kaže advokat Alić.

Na naše pitanje koliko je trajao najkraći brak koji je razveo, naš sagovornik kaže:

- Taj brak je trajao tri mjeseca. Međutim, oni su dva puta podnosili zahtjev za razvod i povlačili. Dva puta su se mirili nakon toga, ali su se na kraju ipak razišli. Kad ne ide, ne ide.

Također, fenomen je to da se ljudi razvode nakon 30 ili 40 godina braka. Otplatili su kredite, odškolovali djecu, ne treba više novac za fakultet, ekskurzije. Izveli djecu na pravi put. Sad su sami, nemaju više za šta da se bore, dosadno im je. To se zove sindrom "praznog gnijezda".

Dođe do zasićenja. Ljudi prosto ne mogu da prihvate da su sad rahat, da kažu "hajmo sad uživati u životu". Imaju sve predispozicije za idealan život, da putuju.

Međutim, kod nas je fenomen posljednjih nekoliko godina da on ili ona, nakon 30 godina braka, počnu da se udvaraju nekom drugom. Čovjek od 60 godina se udvara djevojci od 25, a ona prihvata takvo nešto, iz ekonomskih razloga, koristi.

S druge strane, ljudi u produktivnim godinama, kada rade, kada se za nešto bore, za školovanje djece, tada ostaju zajedno zbog zajedničkog cilja.

- To je isključivo iz potrebe. Da se iščupaju iz kredita. Lakše je dvoje ljudi da rješavaju takve probleme. Znte ono "udvojte je lakše". Kad se sve to završi, dođe do praznine. To je za mene strašno.

Evo naprimjer, najstariji par koji sam ja razveo, muž je imao 86 godina, a supruga 80 - zaključuje za Faktor advokat Damir Alić.

Ljudi koji se razvedu, poslije dugo godina braka, dijele se, grubo rečeno, na one koji i treba da se razvedu jer ih odavno ništa više ne spaja i na one koji imaju kapaciteta i želje da se ponovo na nove načine povežu. Ključna je želja da se ostane u odnosu i radi na odnosu u ovom slučaju, sa obje strane. Ako te želje uopće nema, ljudi imaju pravo ići za svojom potrebom da svoje zrelo doba i starost provedu na drugačiji način i više okrenuti sebi.

O ovoj temi razgovarali smo sa gestalt psihoterapeutkinjom Healthy Contact tima Draganom Mačar. 

- Kod nekih ljudi odnos je godinama jednostavno mrtav. Nedostatak međusobne bliskosti su zatrpavali obavezama, poslovima, odgovornosti prema djeci. I kada je došao trenutak da ostanu sami i vide kako im je, shvatili su da ničega više tu nema i da su se potpuno udaljili - kaže Mačar.

U slučaju brzih razvoda, nakon šest mjeseci, godinu dana, takođe uzroci mogu biti različiti.

- Ako se u odnosu pojavilo nasilje i slično, razvod je najbolja opcija. Međutim, ono što u praksi vidimo jest da se ponekad radi o posljedicama narcistične kulture i stavljanja sebe u centar svijeta, bez mogućnosti da se doživi kontakt i druga osoba što nije dobro po nas jer kontakt je ono kroz šta se ogledamo i hranimo. A kontakt se gradi, to je proces.

Također, ovdje primjećujemo i ozbiljan nedostatak tolerancije na frustraciju. Prebrzo se odustaje. Dvije su krajnosti ovde, da li je "ispravno" trpiti ili izlaziti odmah iz odnosa? Kada je vrijeme da se još pokušava, a kada je vrijeme da se odustane?

 Svaki čovjek je jedinstven i tako mu treba i pristupati. Šta je "ispravno" zavisi od ličnosti, iskustava, mogućnosti, konteksta života. Glavno pitanje nije šta je prava odluka za sve, nego šta je prava odluka za pojedinačnog čovjeka i određeni par - zaključuje za Faktor Dragana Mačar.