Iako BiH još nema registar za rak, prema nekim saznanjima godišnje se otkrije između 1.200 i 1.500 novih slučajeva karcinoma dojke, a nekoliko stotina ih umre.

No, stalnim širenjem svijesti o toj opakoj bolesti, a oktobar je Međunarodni mjesec borbe protiv raka dojke, i njenim ranim otkrivanjem, izlječenje i nastavak kvalitetnog života itekako su mogući, tvrde onkolozi.

Lavovska borba 

Da karcinom dojke nikako nije kraj, nego naprotiv početak novog života kažu i Enida Glušac i Jasna Redžepagić, članice Udruženja oboljelih i liječenih osoba od tumora dojke "Renesansa", hrabre heroine koje su se od trenutka kada su saznale za dijagnozu, uhvatile u koštac sa bolešću i iz duge i nimalo lahke borbe, izašle kao pobjednice.

Enida je imala 38 godina kada joj je dijagnosticiran agresivni oblik karcinoma dojke. Zbog pozitivne porodične anamneze, jer je majka bolovala od raka dojke, redovno je odlazila na preglede, i na jednom od njih otkriven joj je visokogradni invazivni karcinom.

- Bio je vrlo mali, radilo se o mikrokalcifikatima od jednog milimetra, ali je tumor bio vrlo agresivan. Da sam čekala da nešto primijetim ili osjetim na dojci, vjerovatno bi za mene bilo kasno - počinje Enidu priču o svojoj, kako kaže, lavovskoj borbi i želji za životom.

Podvrgnuta je operaciji, radikalnoj mastektomiji kada su uklonjene obje dojke i ugrađeni implantati, a potom kemoterapiji i zračenju.

- Tačno je da se život promijeni i sve uzdrma. U tom trenutku bude vam jasno da ste u velikom iskušenju i stalno se pitate zašto baš vi!? Onda shvatite da nešto niste dovoljno dobro uradili u svom životu, a to je najčešće da smo u trci koju živimo, zaboravili sebe – ističe Enida.

Ono kroz šta je prolazila zahtijevalo je i promjene u načinu života, pa je u prehranu uvela novine. Izbacila je iz jelovnika crveno meso, masnu hranu, so, šećer, gazirane napitke i podvrgnula se rigoroznim dijetama.

U međuvremenu se kaže, nakon 18 godina braka, razvela i ostala sa dvoje djece.

No, samo mjesec nakon zadnje terapije javile su se prve promjene, a poslije tri, ustanovljen je recidiv. Ponovo je morala proći kroz sve, prvo operaciju, a potom su uslijedili novi ciklusi kemoterapije i zračenja.

Kaže kako je u tom trenutku shvatila da "nije problem ono što jedemo, nego u onome što jede nas!"

- Napokon sam shvatila - nakon prve operacije napravila sam mnoge promjene, ali nisam promijenila sebe. Nisam promijenila stav o sebi jer što više sebe cijenite, više će vas cijeniti i drugi. Bilo je to iskustvo iz kojeg sam naučila da sebe moram staviti na prvo mjesto – objašnjava Glušac.

Četiri godine kasnije Enida živi život punim plućima i uživa u svakom trenutku.

- Kada sam oboljela kćerka je imala 12 godina. Stalno mi je bila u mislima. Strašna mi je bilo pomisao ako umrem sa kim će ostati. To mi je dalo još veću snagu da se borim. Sada su odrasli. Sinu je 20 godina i student je, a kćerka je druga godina srednje škole. Njih dvoje bili su moja najveća motivacija da izborim ovu tešku bitku. A kako sam ja!? Odlično i svaki trenutak živim kao da mi je zadnji. Odgovorna sam prema sebi. Pazim šta jedem, osluškujem tijelo, redovno se kontrolišem. Imam četiri psa i četiri mačke, a briga o njima pomaže mi da, uz jahanje i plivanje, imam dovoljno tjelesne aktivnosti. Često prijateljima kažem – moj je život ustvari tek počeo - naglašava Enida Glušac.

Napipala kvržicu

Jasna Redžepagić kvržicu je prije devet godina sama napipala i odmah otišla kod privatnog ljekara. Urađena je punkcija koja nije pokazala karcinom, ali je, kaže, ljekarima nalaz bio sumnjiv kada im je kazala da je u to vrijeme, zbog neplodnosti, sa suprugom uzimala hormonsku terapiju.

- Na KCUS-u je zakazana operacija, ali je i hirurg mislio da je to benigni fibroadenom. Tek tokom operacije otkrili su zloćudni tumor i odstranili ga. Došla sam na vrijeme, pa sam prošla samo sa hormonskom terapijom – objašnja Redžepagić.

No, nakon što je stigao nalaz Jasni je preporučeno da odstrani lijevu dojku, a kako je imala i genetske predispozicije za bolest, ali i sumnjivu građu, preporučeno joj je da odstrani i desnu dojku.

- Otklonjene su obje dojke i tokom iste operacije, na preporuku ljekara, ugrađenu su implantati – priča Jasna.

A da se narodna izreka koja koža "da jedno zlo nikada ne dolazi samo" često obistini, potvrdilo se i u Jasninom slučaju. Naime, samo dvije godine kasnije otkriven joj je karcinom štitne žlijezde, pa je opet morala na dvije operacije.

- Hvala Bogu, sve se dobro završilo. Sretna sam što sam u toj borbi izašla kao pobjednica. Puno sam naučilo iz tog iskustva, a najviše koliko je život kratak i koliko mi neki ljudi znače. Još jača nastavljam dalje i upijam svaki trenutak - poručila je Jasna Redžepagić.