Zvali su ga "prvom harmonikom sevdalinke" jer je njegova harmonika bila suptilna i nenametljiva, omogućavajući pjevačima da se izraze bez potrebe za preglasnim izvođenjem.

Njegov stil sviranja harmonike bio je specifičan – umjesto virtuoznih pasaža, fokusirao se na melodiju i improvizaciju, čime je stvorio zvučnu podlogu koja je savršeno pratila vokalne izvedbe.

On je Ismet Alajbegović Šerbo, bosanskohercegovački harmonikaš, koji je komponovao mnoge narodne tekstove i bio veliki poznavatelj sevdalinke.

Poznavaoci muzike i kritičari su kazali tada da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša najbliže pratnji sevdalinke uz saz. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe nije zabilježeno.

Autor operete "Mala Florami" Ivo Tjardović 70-ih mu je odsvirao operetu da bi je netom Šerbo na klaviru savršeno ponovio. Tada je Tjardović kazao da je Šerbo čudo, apsolutni sluhista i neprikosnoveni genije.

Vratimo se na njegove početke. Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svirao je u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor. Svirao je i u duetu s Jozom Kristićem, također jednim od prvih vokalnih solista sarajevskog radija.

Kao jedan od najvećih poznavatelja sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i drugi. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek se oslanjajući na melodiju pjesme. 

Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Njegova specijalnost bila je ipak harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rješenja koja su uvijek zadržavala lagani bosanski narodni melos utemeljen sevdahom.

Muzički je pratio mnoge pjevače tada - ustvari one najbolje, među kojima je i bila i Hanka Paldum.

Naša muzička diva je za Faktor izrazila duboko poštovanje prema Šerbinom radu. Kazala je da bi svi muzičari trebali ustati kad se spomene Šerbino ime jer on je bio najbolji od najboljih. 

- On je svojim stvaralaštvom na temeljima tradicionalne muzike trasirao put za generacije koje su dolazile i koje dolaze. Itekako je značajan njegov doprinos očuvanju sevdalinke kao kulturnog nasljeđa - istakla je ona.  

Jedna od njihovih najpoznatijih zajedničkih izvedbi je sevdalinka "Kad sam mlada da sam voda hladna".

- S njim je bilo zaista sjajno sarađivati iako je bio prilično strog. Ali bio je strog jer je želio ono najbolje da izvuče iz izvođača - dodala je Paldum.

Prisjetila se i toga da je Safet Isović skupa sa Šerbom htio da radi na jednom projektu u kojem bi učestvovala i ona - a to su izvedbe sevdalinki i njihovo dokumentovanje, ali smrt je bila brža.

Ismet Alajbegović Šerbo umro je 28. jula 1987. godine u 62. godini.