Kada nije za političkom govornicom Sabina Ćudić, zastupnica "Naše stranke" u Parlamentu Federacije BiH, živi život obične porodične žene. Većina njenog slobodnog vremena rezevisana je za porodicu - supruga Albana i trogodišnjeg sina Nardisa.

Iako, kao i svaka žena voli lijepo izgledati, nekada najbolja debatantica na svijetu, otkriva kako je rijetka u kozmetičkim salonima, a najbolje se osjeća u jednostavnoj odjeći - Denim bijeloj majici, farmericama i kožnoj jakni.

Kaže kako se izvor njenog odličnog mentalnog i fizičkog zdravlja ne krije u nekom najnovijem režimu vježbanja ili prehrane, meditaciji ili putovanju na daleke destinacije, nego gotovo isključivo u ljudima koji je okružuju.

U nastavku Sabina otkriva kako izgleda njena jutarnja rutina, zašto voli dnevne projekcije filmova, kako se snalazi u odgovorima na pitanja trogodišnjeg sina Nardisa, zašto se svake godine iznova raduje odmoru u Prištini…

Nardis

- Dan počinjem i završavam sa mojim trogodišnjakom. Svake noći prije spavanja odgovaram na njegovo unakrsno ispitivanje - mama kada ti budeš mala djevojčica hoćeš li ići u moj vrtić, žive li u ovom gradu superheroji, ima li moj deda svog dedu… Svakodnevno smišljanje odgovora na ovakva njegova pitanja podmlađuju moj duh.

Dnevne projekcije filmova

- Suprug Alban i ja smo spontano počeli povremeno ići na dnevne projekcije filmova. Umjesto odlaska na ručak ili večernjeg izlaska odemo pogledati bilo koji film koji se daje u popodnevnom terminu. Nerijetko, zajedno sa još svega nekoliko ljudi u sali na miru pogledamo film, a to nam pomaže da se nosimo sa svim stresnim obavezama u toku dana.

Prijateljice su moj izvor mentalnog zdravlja

- Šale koje međusobno razmjenjujemo, a koje neprestano pristižu u inbox, i spontani susreti nakon posla, i loš dan pretvaraju u izvor dobre energije. Opraštam im bore od smijeha.

Večernja okupljanja kod mame i tate

- Alban, Nardis i ja, mama i tata, brat i njegova porodica, svi živimo u istom naselju. To znači da u večernjim satima svi spontano odlazimo ka maminoj i tatinoj kuhinji. Mama se pretvara da pomalo negoduje, a mi se obično pretvaramo da je ne čujemo.

Spontana okupljanja sa kolegama

- Iako sjedimo u različitim kancelarijama, u nekom momentu u toku radnog dana svi se nađemo u konferencijskoj sali. Podrška u vidu smijeha, dijeljenja hrane, pomoći i savjeta, čini da se radujem ponedjeljku.

Jutarnja rutina

- "New York Times" ujutro, knjiga prije spavanja.

Pješačim

- Svakodnevni povratak kući pješke - od centra grada do Dolac Malte.

Crveni ruž

- U torbi je uvijek, kao zamjena za odmor.

Hercegovina

- Ne zahtijeva filtere i pojašnjenja.

Priština

- Jako volim Prištinu u kojoj svake godine provodimo odmor u posjeti Nardisovoj neni, dedi i rodbini koju nažalost, viđamo samo jednom godišnje. To je vrijeme potpunog opuštanja, smijeha, kuhanja i druženja, a tome se i ove godine itekako radujemo. Hrana u Prištini je nestvarno dobra, pa ću o figuri razmišljati, možda kad se vratim sa odmora.