Mirko Srdić, poznatiji kao Elvis J. Kurtović, jedno je od najprepoznatljivijih imena sarajevske muzičke i kulturne scene. Rođen 1962. godine u sarajevskom naselju Koševo, odrastao je u gradu koji će kasnije postati pozornica jedinstvenog kulturnog fenomena - pokreta novi primitivizam.

Radio je donedavno kao glavni i odgovorni muzički urednik na Radiju Sarajevo, a sad je, prema dostupnim podacima u penziji, mada se i dalje "vrti" oko onog što voli. Naravno, i dalje je poznat po britkom humoru i osebujnom pogledu na društvo.

 Osamdesetih godina Kurtović je bio među ključnim akterima sarajevske alternativne scene. Zajedno s Nenadom Karajlićem, Sejom Sexonom, Draženom Ričlom Zijom, Brankom Đurićem Đurom, Borisom Šiberom i Zenitom Đozićem učestvovao je u stvaranju pokreta koji je obilježio jednu generaciju.

Novi primitivizam (New Primitives) nije bio samo muzički pravac - bio je spoj satire, rocka i društvene kritike, prisutan i kroz bendove kao što su Zabranjeno pušenje, Bombaj štampa i Elvis J. Kurtović & His Meteors, ali i kroz kultnu emisiju "Top lista nadrealista".

Bend Elvis J. Kurtović & His Meteors osnovan je početkom osamdesetih i ubrzo je stekao popularnost širom bivše Jugoslavije. Publika i danas pamti pjesme poput "Folk reping", "Kad se babo vrati kući pijan", "Baščarši hanumen", "Haile Selasie", "Da bog da crk'o rock'n'rol", koje su duhovito komentarisale društvenu stvarnost tog vremena.

Nadimak Elvis J. Kurtović nastao je iz (ne)obične situacije u komšiluku na Koševu. Kada je Mirko Srdić, odnosno Elvis J. Kurtović, osnivao bend u njegovom komšiluku živio je Jasmin Kurtović, veliki ljubitelj rock'n'rolla. Kada se Jasmin oženio i dobio sina, dao mu je ime Elvis, a članovi benda su to kroz šalu protumačili kao da je dječak ime dobio po legendarnom pjevaču Elvis Presley.

Zbog toga su svom tada bezimenom sastavu dali ime "Elvis Jasmina Kurtović". Međutim, Jasmin ih je nakon toga tužio, pa je sud zabranio korištenje tog naziva. Članovi benda su potom pronašli rješenje ime su skratili i umjesto "Jasmina" počeli koristiti samo slovo "J" (na engleskom se izgovara "džei, međutim greškom su govorili dži i tako je i ostalo) kako bi izbjegli direktnu povezanost sa susjedom.

Tako je Mirko Srdić postao Elvis J. Kurtović - ne samo po nadimku, već i po imidžu, uključujući i prepoznatljive solufe koji su bili zaštitni znak Elvisa Presleya.

Nakon agresije na BiH nastavio je muzički i autorski rad. Godine 1996. sarađivao je sa Sejom Sexonom na obnovi Zabranjenog pušenja, a kasnije je pokrenuo i projekte koji su nastavili tradiciju nadrealističkog humora. Danas, iako se rjeđe pojavljuje u javnosti, Elvis J. Kurtović ostaje važan svjedok jedne kreativne epohe Sarajeva i BiH.