Preminuo je legendarni hrvatski pjevač Mišo Kovač.

Vijest o smrti objavljena je i na razglasu na poljudskom stadionu.

Mate Mišo Kovač jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne muzike, čija je  karijera obilježila nekoliko generacija. Njegove pjesme postale su dio hrvatske muzičke i kulturne baštine.

No njegove pjesme pjevale su se širom regiona. 

Rođen je u Šibeniku 16. jula 1941. godine, gdje je proveo i djetinjstvo.

Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. s pjesmom "Proplakat će zora" postao je najpopularniji pjevač u Jugoslaviji. Iste je godine zamalo poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Zadra; brkove, koji će mu postati zaštitni znak, pustio je kako bi prikrio ožiljak iznad gornje usne.

Nakon oporavka, 1972. je u New Yorku gledao Elvisa Presleyja u Madison Square Gardenu. Izvedba "My Way" ostavila je na njega trajan dojam - desetljećima kasnije, u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem, taj je trenutak opisao riječima da se tada "pjesma spojila s nebom".

Slijedila su dva desetljeća vrhunca: "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim", "Ostala si uvijek ista", "Ako me ostaviš", "Sutra mi sude", "Odavno više ne plačem zbog tebe", "Ti si pjesma moje duše". Pet puta je proglašen pjevačem godine, a 1989. i osobom godine u Jugoslaviji. Glumio je i na filmu - 1972. uz Radu Šerbedžiju u "Poslijepodnevu jednog fazana".

Devedesete su donijele najteže razdoblje. Godine 1992. njegov šesnaestogodišnji sin Edi smrtno je stradao u Zagrebu pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nakon Edijeve smrti održao je veliki koncert pod imenom Noć svijeća na splitskom Poljudu. Pjevao je pred 50 tisuća ljudi. Nakon koncerta, objavio je da više neće nastupati. Ipak, nije održao riječ.

Osim sina, u devedesetima je izgubio majku i mlađeg brata. Nakon nekoliko godina borbe s depresijom, Mišo u Zagrebu u siječnju 1999. puca sebi u prsa. Ipak, preživio je.

No, vratio se koncertom u Domu sportova, snimio nove albume i duete s kćeri Ivanom te ponovno pobijedio na Splitskom festivalu. Iz tog razdoblja najviše se izdvaja "Dalmatino". Godine 2012. dobio je Porina za životno djelo.

Iza njega ostaje diskografski učinak koji na hrvatskoj sceni nitko nije ponovio - srebrne, zlatne i dijamantne naklade, niz festivalskih pobjeda i pjesme koje su desetljećima nadživjele ploče na kojima su izašle.