Njihovi ormari, ostave, šupe i garaže prepuni su.

- Ako je nešto sada nepotrebno, ko kaže da će tako biti sutra. Možda dobro dođe - odgovorit će vlasnik očajnom ukućaninu koji po ga stoti puta pita zašto se ne otarasi suvišnih predmeta.

Uklanjanje starih i nepotrebnih stvari iz stana, špajza, garaže i auta većini donosi osvježenje i olakšava okretanje nove životne stranice. Pospremanjem oslobađa ne samo fizički prostor, već i um od zaostalih misaonih obrazaca i opterećujućih sjećanja.

S druge strane, ima onih koji su toliko vezani za stvari da ih boli duša pri pomisli na rastanak s nekom od njih. Zovemo ih gomilatelji ili sakupljači, no iza tih bezazlenih riječi krije se psihički poremećaj.

Psiholozi kažu da su proniknuli u motive patoloških gomilatelja. Četiri su glavna motiva: visoka cijena predmeta, predviđanje da će predmet opet nečemu poslužiti, emocionalna vrijednost predmeta i čuvanje stvari za nekog kome bi mogla zatrebati.

Veliko istraživanje provedeno u SAD-u utvrdilo je povezanost poremećaja gomilanja s drugim psihijatrijskim stanjima. Teški depresivni poremećaj otkriven je kod više od polovine gomilatelja.

Generalizirana anksioznost i socijalna fobija prisutne su kod četvrtine, a opsesivno-kompulzivni poremećaj kod četvrtine patoloških gomilatelja.

Šta god da je uzrok, oni koji pate od njega imaju teškoće u određivanju praktične vrijednosti svojih stvari i upuštaju se u duge i složene analize makar se radilo o bacanju prazne čašice jogurta.

Gomilanje može biti doživotni poremećaj, ali ga je moguće ublažiti i pomoći pacijentu da ispravnije vrednuje predmete, bolje se nosi sa stresom i usvoji organizacijske vještine.

Najuspješnija kombinacija u borbi protiv ovog poremećaja jeste razgovorna terapija i antidepresivi, koji podižu raspoloženje, umanjuju tjeskobu i jačaju otpornost na stres, omogućujući pacijentu da lakše podnese ono što ga je ranije najviše traumatiziralo – oproštaj od njegove ljubljene gomile suvišnih stvari.