Onda se početkom 2016. desio preokret i Haris se posvetio house muzici, u kojoj je djelovao pod novim pseudonimom Djujo Banana. Uz zapažen uspjeh vlastitih pjesama, sve vrijeme je pisao i za druge. Publika ga prepoznaje po numerama "Bit ću sretan", "Oni znaju bolje", debitantskom singlu koji je uradio sa Remi, "Yustalgija", "Gujo"...

Skoro devet mjeseci Rahmanović je stanovnik prijestolnice Srbije u koju se radi angažmana preselio iz rodnog Bihaća, i gdje danas piše i producira za brojne zvijezde. U razgovoru za Faktor govorio je o promjeni u radu i mjestu boravka, kako se odlučio na ovaj potez, šta mu je bila odskočna daska, šta priprema u budućnosti...

- Svaka odluka u životu ima svoju posljedicu. Ovaj potez koji sam ja uradio je potez hrabrosti. Ja sam osjetio da moram nešto da učinim sa svojim životom jer tamo gdje sam živio, ne mogu da prosperiram iz milion razloga. Prije nekoliko godina sam slao preko interneta svoju muziku, ali je to uvijek završavalo tako da nije otvoren mail, poruka nije viđena. Tako da sam morao doći ovdje, pokucati na vrata i objasniti ko sam i šta radim. Mogu reći da sam sada jedan od traženijih autora teksta, muzike, aranžmana i produkcije, što je interesantno jer ja uopće ne dolazim iz tog miljea, ali se desilo da su te neke melodije u jednom trenutku počele da pršte iz mene bez ikakvog objašnjenja. Sada sam tu, super mi je i prošao sam taj period adaptacije. Ipak je šok kada dođeš iz grada od 60 hiljada u metropolu sa tri miliona stanovnika. Vrijeme provodim ili čitajući knjige i slažući rime u kući ili produciram u studiju - govori na početku razgovora Haris Rahmanović.

Pjesma "Oduzet" koju je radio za DeVita bila mu je svojevrsna odskočna daska. Izazvala je brojne reakcije, a uslijedili su pozivi drugih pjevača za saradnju.

- Sada radim sa Leonom, koji mi se javio nakon slušanja ove pjesme, ali i sa Vukom Mobom. Prije toga je bio Nenad Aleksić Sha. Radio sam muziku i za sljedeću pjesmu od Edite Aradinović koja izlazi. Dosta mi se tih izvođača javlja jer ja imam drugačije melodije upravo iz razloga što se nisam naslušao te muzike. Shvatio sam da u svakome od nas postoji taj gen koji ne možemo ignorisati. Možda ti je pradjed svirao šargiju, djed frulu, tako da u tebi ostane taj gen, iako ja to ne volim slušati. Hvala Bogu, mogu to sve da radim. Sviđa mi se ovakav način života i to sam ja u suštini - zadovoljan je producent.

Osim dosta posla, novi život u Beogradu mu je donio značajno bolju zaradu, o kakvoj je tokom godina rada u BiH mogao samo da sanja.

- Beograd je uvijek bio centar bivše države, od filmova, muzike, sporta. I dan-danas je tako. Mi u Bosni skoro da i nemamo zvijezda. Svi ti pjevači i muzičari na našoj estradi su uglavnom morali da dođu u Beograd i tek onda da steknu tu neku popularnost. Tu su Buba i Jala i nema nikoga na tom nivou, teško je dostići taj nivo popularnosti. Imamo mi Dubiozu, ali su oni internacionalna priča i skoro da nikako ne nastupaju na Balkanu. Ja sam pokušavao u Bihaću i BiH, ali sam vidio da ne ide, i došao sam u Beograd - nastavlja Rahmanović.

{$galerijaFotografija}

U proteklih nekoliko godina je, kako kaže, doživio svašta i na fizičkom i duhovnom planu, tako da sada upoznaje sebe, a trenutno nema neko umjetničko ime.

- Nakon Prikija i Djuje Banane sada se na muzici potpisujem kao Haris Rahmanović. Uskoro snimam i svoj prvi singl, u kojem ću da primijenim sve pojedinosti i detalje koji su važni, a to je sve što sam do sada naučio radeći u studiju. U studijima u kojima ja radim više nema muzike, to je sada sve psihologija. Ja sam shvatio tu psihologiju, pa možda moje buduće umjetničko ime bude Haristotel - kroz smijeh nam govori tekstopisac i aranžer.

Žanr u kojem će raditi novu pjesmu neće biti ono po čemu ga ovdašnja publika poznaje.

- Ne znam kako će to biti prihvaćeno jer neće biti hip hop već neko polupjevanje. Napravit ću nešto drugačije. Cilj mi nisu milionski pregledi, ja i dalje volim muziku i dalje želim prenositi poruke kroz nju. U njoj neće biti promovisanja kriminala, kokaina, lakih žena, već će teme biti ljubav, poštovanje, prihvatanje, oprost i sve temeljne stvari koje se dotiču svih religija i svih ljudi koji su dobri. Ne znam kako će ljudi to prihvatiti, a s obzirom na IQ onih koji slušaju tu popularnu muziku, sumnjam da će moja muzika doživjeti tu ekspanziju - mišljenja je Haris.

Ne razmišlja o tome i ne zanimaju ga reakcije na njegovu odluku da promijeni način rada i počne pisati za izvođače trenutno popularne muzike.

- Da li uopće ima smisla na kontu tuđeg mišljenja graditi svoju sreću. Svaki moj potez dolazi iz srca, a ne iz straha od tuđeg komentara. Nisam se ni čuo sa kolegama i saradnicima sa kojima sam prije radio, tako da i ne znam kakav je njihov komentar. Generalno, mišljenja ljudi me ne interesuju, meni je važna moja sreća i da živim život kako se meni sviđa - ističe producent.

Često dolazi u Bihać, te kaže kako je u ovih devet mjeseci od kako se preselio stalno na relaciji Beograd - Bihać, tako da je trećinu vremena proveo u rodnom gradu.

- Ja sam jedinac, a majka mi živi u Njemačkoj. Ne vidimo se po tri mjeseca, i kada odem u Bihać, ostanem što duže da budem sa njom i familijom. Prošlog petka i sada u nedjelju sam prvi put otišao u noćni izlazak u Beogradu, možete misliti, a tamo ne izlazim nikako. Bio sam već na Skadarliji, ali nisam imao prilike da "zalomim" u nekoj od kafana. Volim taj ambijent, karirane stolnjake, Tomu Zdravkovića, koji je bio panker među svim tim pjevačima. Čim se još malo adaptiram, obavezno idem da se provedem jer ako tamo nisi bio i zapio se, kao da nisi ni bio u Beogradu. Nisam našao djevojku, neka se samo desi, nebitno je je li Beograđanka ili je iz Sarajeva, a živi ovdje - zaključuje Rahmanović.