Tradicionalne bosanske kuće, iz bosanskih mahala, "preselile" su u galeriju "Bosanska bajka" (Bosnian Fairy Tail), koja se nalazi u ulici Kazazi na Baščaršiji.

Naravno, riječ je o kućama malih formata (maketama), kojim je život, svojim rukama udahnuo Sarajlija Muamer Mujičić.

- Sve je počelo kao hobi. Zapravo, bavio sam se muzikom, i kako sam imao slobodnog vremena, uglavnom po danu, tako sam počeo praviti te kućice. Tako sam se odmarao. Svaki detalj na njima, ručno je izrađen. Prvu kuću, napravio sam prije četiri ili pet godina, i ljudi su odma pokazali interesovanje. Tako je hobi polako prerastao u posao. Galeriju sam otvorio prije dvije godine - kaže Mujičić.

Ističe da je iz neznanja spojio slikarstvo i skulpturu, što se pokazalo kao dobitna kombinacija koja je oduševila i domaću i stranu publiku. Najvjerniji kupci su Kinezi.

- U životu sam uvijek bio svoj, nikada ništa nisam prepisivao. Sve što sam vidio da nešto neko pravi, ja to nisam radio, želio sam nešto svoje, i ručno izrađivanje bosanskih kuća je ispalo nešto specifično. Nije me niko učio kako obraditi materijal, napraviti detalje kao što su zvekir, prozori ili vrata, kako onda sve to obojiti. Napraviti kuću. Uzimao sam po osjećaju šta mi je trebalo, uglavnom sam drvo koristio za izradu, nekada i grede od starih kuća. Jedna od mojih kuća je završila u Historijskom muzeju kao postavka, a ostale su uglavnom pronašle domove kako u našoj zemlji, tako i diljem svijeta. Prvo sam pravio replike tradicionalnih bosanskih kuća, a onda sam cijeloj toj priči želio dodati malo boje- praviti malo drugačije oblike uz šarene krovove, ali uvijek sa tradicionalnim elementima- vratima i prozorima. Tako je nastajala “bosanska bajka“- prisjeća se Mujičić.

Primjećuje da je u Sarajevu sve manje mahala sa tradicionalnim bosanskim kućama, da mahom niču bezlične građevine od jeftinih materijala.

- A upravo te bosanske kuće činile su Sarajevo unikatnim i drugačijim od ostalih svjetskih metropola. U starom gradu te kuće nestaju. Svugdje u svijetu te vode po sto kilometara da dođeš u neke uličice kao što su Kovači. Ali kod nas ljudi kao da nemaju sluha koliko je bitno zadržati ono što je tradicionalno.  Upravo zbog te unikatnosti. Pa nećemo stranim turistima pokazivati tržne centre, ima ih sigurno boljih u njihovim zemljama. Mi treba da im pokazujemo ono što nigdje više ne mogu vidjeti ni doživjeti, a to su upravo te bosanske mahale i kuće. Kod mene u galeriji mogu uploviti u taj svijet uz sevdah u pozadini, i vjerujte da su oduševljeni - dodaje Mujičić.

Kuće izrađuje u različitim formatima što diktira i njihovu prodajnu cijenu, a osim kućica, na manjim formatima slikarskih platana slika detalje sa bosanskih kuća- mahom prozore i vrata sa zvekirima.

- Ja živim svoju bajku, pa ćemo vidjeti dokad- zaključuje Mujičić.

U brošuri koju dijeli posjetiocima i kupcima u njegovoj galeriji, napisano je sljedeće:

"Stare bosanske kuće, građevine koje karakteriše specifičan arhitektonki stil, koji se stotinama godina formirao na ovim prostoima. Ove nijeme svjedokinje prošlosti i načina života naših predaka, usamljene i tužne, kao da žele ispričati neku zaboravljenu i tajanstvenu priču o davnim vremenima, kada je unutar njenih zidova bujao život."