Zahvaljujući društvenim mrežama - Facebooku, Instagramu, YouTubeu, Twitteru... nikada nije bilo lakše doći do publike, prezentirati sebe ili svoje projekte, i to potpuno besplatno, a uz mogućnost zarade!  

Upravo ove pogodnosti, dok je s druge strane marketing putem agencija, uglavnom "skupa igračka", navele su mnoge da se okušaju kao youtuberi ili influenseri. Istina, neki su ostali samo na pokušaju, dok drugi pak uživaju u blagodetima online svijeta.

A šta ih je održalo prisutnim, šta ih je spasilo od kritika, kako su zadržali svoje mjesto pod "online nebom", objasnio nam je Mirza Mustafagić, trenutno jedan od najpopularnijih youtubera u našoj zemlji.

No važno je naglasiti da youtuber nije njegovo primarno zanimanje, zapravo je samo dobar nastavak posla kojim se ozbiljno bavi. Mirza se javnosti uglavnom, i najviše obraća iz svog tuzlanskog doma, u prisustvu majke Amre Mustafagić, s povremenim "upadima" preslatkih kućnih ljubimaca - mace Cici i psića Noe.

Za naš portal vrlo otvoreno govorio je kako i zašto je postao youtuber, a sa nama je podijelio i tešku životnu priču...

Kada i zašto ste se odlučili da budete youtuber, odnosno šta je bio "okidač" za jednog pravnika da uplovi u online svijet i dijeli sa masom dešavanja iz privatnog života? Moram priznati, veoma hrabar potez...

Istina. Ali ja nisam osoba koja će zbog nečega što su norme društva zapostaviti svoje snove. Znate, mene toliko ne interesuje šta neko kaže, meni je bitno da sam zadovoljan sa onim što jesam i što radim u svom životu. Kažu da su najsretniji oni koji rade posao koji vole. Pravo je moja ljubav u jednom segmentu, ali u puno većem segmentu je nešto za što se nisam školovao, a to su digitalni mediji. Naime, ja sam prije dvije godine otvorio i svoju agenciju za digitalni marketing PR2M Agency jer se istim bavim već 10 godina, kada cijela priča oko influencera i youtubera apsolutno nije ni postojala. Iako svi smatraju da je moje zanimanje influencer, apsolutno nije. To je samo moj “side job“. Moj primarni posao je u mojoj agenciji gdje razvijamo digitalnu strategiju za brendove i kompanije, a potom tu istu strategiju primjenjujemo i vodimo njihovu priču na društvenim mrežama. Imamo zaista super klijente i to su ili poznate svjetske kompanije ili ozbiljne domaće kompanije. S druge strane, priča oko Instagrama i Youtubea se desila sasvim spontano, te sam samo svoje znanje o društvenim mrežama prenio na moje profile. Lijepa i pozitivna priča.

Kako je mama Amira postala dio cijele priče, spontano ili planirano?

Sasvim spontano. Ja apsolutno znam kakva je ona osoba i nisam sumnjao da je ljudi neće zavoljeti. Uvijek kada su kod mene bila druženja sa društvom ona je imala svojih pet minuta stand up-a i moje društvo je obožavalo taj dio naših druženja. To isto se prenijelo i na Youtube i od jednog gostovanja u mom videu, ona je postala stalni član ekipe. Ljudi vole neposredne, neproračunate i ljude iz naroda, a moja mama je upravo takva.

Na Instagramu imate veliki broj pratilaca, na YouTubeu veliki broj pretplatnika. Jeste li očekivali ovako dobar feedback?

Nisam. Nisam išao tendenciozno na to da imam veliki broj pratitelja. Sve se desilo spontano. Ja smatram da je jedna stvar ključna kod mog  uspjeha na društvenim mrežama. Naime, ljudima je više dosta da se život predstavlja savršeno posloženim, gdje svaki dan putujemo na daleke destinacije, gdje influenceri žive lifestyle koji je za naše prostore apsolutno nerealan. Mislim da se tu nalazi i odgovor na pitanje koje mi niste postavili ali koje ću ja odgovoriti, a to je zašto ljudi ne simpatišu influencere. Sasvim opravdano, jer su postavljanjem takvih umjetno napravljenih sadržaja sami sebi skočili u stomak. Ljudi u našoj zemlji jedva sastavljaju kraj s krajem dok se neki bahate, žive živote koje ne žive i za to uzimaju novac.

Apsolutno razumijem opravdan otpor naših ljudi na influencere. Mislim da se tu krije razlika između mene i mnogih. Ja imam probleme kao i svako u našoj državi. I zdravstvene probleme i financijske i probleme sa sistemom u kojem živimo i mnoge druge. Ja ne predstavljam život savršenim jer on takav i nije. Nemam problem da kažem da neću da kupim neku stvar jer mi je skupa pa da nakon toga nemam novac za platiti račune. Ja nemam potrebu da živim životom koji nije moj. Upravo odatle smatram da dolazi tako dobar feedback, jer se ljudi mogu pronaći u mom sadržaju. Jer vide da se i njima dešavaju i problemi ali i lijepe stvari kao i meni. 

Osim što prikazujete male segmente iz Vašeg svakodnevnog života, i to vrlo realno i bez cenzure, Vi kroz Vaša snimanja propagirate prave ljudske vrijednosti- da se dobrota i iskrenost uvijek isplate, da je poštovanje jako bitno, humanost također, govorite i koliko je jezik mržnje poguban, te podsjećate da je najvažnije biti svoj, što naravno podrazumijeva konstantan rad na sebi...

Prije svega hvala što ste prepoznali sve to. Zaista se trudim da bude tako. Smatram da ako imate određeni utjecaj da ga zaista treba iskoristiti na pravi način. Ako bi ja bio osoba koja će samo govoriti gdje imate kupiti neke patike, kako napraviti određeni recept i koji broj je karmina koji moja mama nosi, onda bih odma odustao od ovoga. Neka mi oproste oni koji to rade, ali meni je to površno. Ja želim stvoriti neku dodatnu, veću vrijednost cijele ove priče. Trudim se, koliko je to moguće, stavljati prave vrijednosti u prvi plan. Trudim se pokazati mladim ljudima, koji me prate, koliko je bitno da pazimo i čuvamo roditelje. Koliko je bitno da drugima pomognemo. Koliko je bitno da se osvrnemo na neke bitne teme u našem društvu kao što je govor mržnje. Koliko je bitno raditi na sebi i slično. Živimo u jako teškim vremenima, i mladi se dosta ugledaju na ono što gledaju na Youtube i Instagramu, pa ako je već tako, onda trebamo dati najbolje od sebe da to što gledaju ima i neku veću poruku iz koje će se nešto i naučiti. 

U moru pozitivnih komentara, dogode se i negativni. Kako se nosite sa tim, i jeste li imali nekih konkretnih problema zbog ljudi koji ne razumiju to čime se bavite?

Bogu hvala, nisam. Zaista, imamo sreću da nas prate divni ljudi. U prosjeku od sto komentara bude jedan negativan koji ja odmah obrišem, zašto? Zato što ne dozvoljavam da se na mojim društvenim mrežama, moram iskoristiti taj ružni izraz ''kote'' negativnost i ružne riječi. Imamo dovoljno problema u svakodnevnom životu da zaista se svi možemo suzdržati da nekome nešto ružno napišemo. Niko od nas ne zna kakav teret neko ima na leđima i koliko je težak život neko imao, zašto da neko od nas mu taj život dodatno zagorčava ružnim riječima. Uvijek kažem da ima Onaj koji svakome treba da sudi.

Iako ste Vi i Amira uglavnom pozitivni i nasmijani u svakom vlogu koji objavite, otvoreno priznajete da zapravo i vi imate loše dane kada vam nije do smijeha. No vas dvoje ipak potvrđujete onu “smijeh je lijek“. Je li to i neka glavna poruka koju želite poslati Vašim fanovima?

Naravno da imamo loše dane, ali uvijek na kraju se trudimo da i te loše dane pretvorimo u koliko toliko dobre i da se nasmijemo. Mi zaista živimo ono što vidite. Neki ljudi misle da mi smo takvi samo dok snimamo, ali oni ljudi koji nas poznaju znaju da je identična situacija takva i u stvarnosti. Trudimo se da neke situacije koje nisu lijepe, a koje su neminovno dijelom svačijeg života prebrodimo zajedničkim trenucima i smijehom.

Koliko Vam je odluka da postanete YouTuberi donijela dobrog - konkretno, da li se može dobro zaraditi od ovog “posla“?

Biću iskren, može se i zaraditi, ali ne nikakve basnoslovne cifre koje se spominju. Novac je meni zaista sekundaran. Neću biti lažni moralista pa reći da mi nije bitan, apsolutno jeste jer je to sredstvo za život, ali i moji klijenti to znaju, da je meni uvijek bitnije da su oni zadovoljni odrađenim poslom, nego bilo kakve pare. Neke stvari se zaista ne mogu kupiti novcem. Youtube i Instagram su donijeli puno više lijepih stvari od novca, a to su prijateljstva i raznorazna poznanstva. Bilo gdje da odem u Svijetu ima neko ko me prati i uvijek se mogu javiti tim ljudima, to je ono što se ne može platiti novcem.

Vaš background zapravo je nevjerovatna životna priča. Govorili ste to u vlogovima pa sebi dajem za pravo da pomenem. Vaš otac je ubijen dok je majka Amira bila trudna sa Vama. Rodili ste se u ratnim uslovima. Oca nažalost nikada niste upoznali, ali, zahvaljujući Amiri, nevjerovatno hrabroj ženi, nikada Vam ništa nije failo... Kako ste uspjeli uz sve pomenuto ostati tako nasmijani i puni života? Šta je to što Vam daje toliku snagu?

Nažalost, nakon prvomajskih praznika 1992. godine, srpski agresori predvođeni Arkanom su ušli u Brčko i moja porodica, naivno je slavila Praznik rada iako stanje nije bilo bezazleno, misleći da se ništa dogoditi neće. Ali, dogodio se najcrnji scenarij, odvedeni a potom i ubijeni su moj tata, djed i daidža. To su stvari koje iako ih nisi direktno doživio obilježe ozbiljan dio tvog života i tebe. Moja mama je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, te je sa mojim tada devetogodišnjim bratom Dinom i majkom Nerom bila odvedena u logor kod Brezovog polja. Nakon toga je nekako preko Majevice i Kalesije došla u Tuzlu gdje je počela najteža borba. Borba za život. U vremenima kada ste imali sve došli ste do momenta kada nemate novac za jedno jaje. Bogu hvala ja nisam osjetio niti u jednom momentu stvari koje su njih troje preživljavali.

Moja mama je 16. jula 1992. godine otišla sama na UKC Tuzla gdje sam se ja rodio i pod granatama je dva sata nakon mog rođenja, sama mene odvela u jedan od 20-ak iznajmljenih stanova koje smo promijenili u tom periodu. To je žrtva koja se nikada ne zaboravlja i ako se neko zapita zašto je naš odnos takav, tu vam je odgovor. Moja porodica je prošla kroz najveće golgote ovog rata, ali ja vjerujem da Bog svakome da onoliko koliko može podnijeti, pa tako i meni. Imao sam sreću da sam odgajan u porodici punoj ljubavi, iako nikada nisam upoznao svog oca. Moje mama i majka mi nisu nikada dale da osjetim manjak ljubavi na čemu sam beskrajno zahvalan. Moja porodica i vjera su moja snaga i kada god se zapitamo zašto se baš meni to moralo desiti, trebamo se sjetiti da negdje ima neko ko možda ni toliko nije dobio. Zahvalnost je ključ sreće. Zahvalno srce je magnet za čuda. 

Vjerujem da ste svjesni važnosti svoje uloge i utjecaja, jer masa ljudi, koje ste svjesno pustili u vaš dom, usvaja sve što govorite ili savjetujete. Posebno oni mlađi koji još uvijek traže svoje mjesto pod zvjezdanim nebom, ali, i stariji koji ponekad bez kompasa lutaju ovim svijetom. Možemo reći da ste neka vrsta online terapije. Veliko breme ste preuzeli na sebe. Kako se nosite sa tim?

Svjestan sam toga i zato izuzetno pazim na ono što govorim i kakav sadržaj puštam u javnost. Trudim se promicati prave vrijednosti i nadam se da u tome uspjevam. Apsolutno nije lagano, koliko god to izgledalo tako, ali nas prate zaista divni ljudi. To nisu neke basnoslovne cifre od stotine hiljada ljudi, ali ja uvijek kažem da svoje ljude, koliko god da ih je na društvenim mrežama, ne bih mijenjao za ne znam ni ja šta. To su ljudi koji me zaustavljaju u marketu, koji mi priđu na ulici. To su stvarni ljudi i beskrajno sam sretan zbog toga.

Planirate li neke evente, humanitarne akcije, susrete sa publikom kada prođe pandemija koronavirusa?

Naravno. Toliko se radujem tome. Prošle godine sam sa prijateljicom Naidom Bojnakovom bio dijelom druženja sa ljudima koji nas prate i tu su se prodavali određeni proizvodi od kojih je cjelokupni iznos od prodaje išao u fond za osobe koje imaju probleme sa nasiljem u porodici. Potruditi ćemo se da se isto realizira i ove godine. Također, u toku je izrada i #TopinaLjudi majica pa vjerujem da ćemo organizirati promocije u većim gradovima u Bosni i Hercegovini, te će to biti odlična prilika i za druženje sa ljudima koji nas prate.

 Koji je Vaš krajnji cilj?

Nemam krajnji cilj. Ja sam veliki sanjar i želim uvijek da sanjam neke nove priče i neke nove projekte. Svakako, volio bih da se u budućnosti moja firma proširi te da zaposlim neke super pametne ljude kojih u našoj državi ima zaista puno, no zbog raznoraznih situacija ne mogu doći do izražaja. Ma, ne smijem vam pričati uopšte šta želim i o čemu sanjam, jer se plašim i sam. Ali kažu, da ako te snovi ne plaše oni onda i nisu pravi.