Oncul se još u osnovnoj školi počeo zanimati za obradu drveta, a umjetnošću se bavio u slobodno vrijeme. Obrada drveta ga je uvijek zanimala pa je tražio načine kako drvo uklopiti u umjetnost.
Predano je radio na obradi drvenih ploča, a kako se usavršavao, tako je i pravio nova umjetnička djela. Godine je proveo u stolarskoj radionici, a 2014. godine se penzionisao nakon čega je samoću odlučio izraziti kroz umjetnost.
{$galerijaFotografija}
U razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao je kako nema djece, a prije pet godina mu je preminula supruga. Nakon toga, odlučio je dodatno se posvetiti umjetnosti i obradi drveta paljenjem.
Kuhinja kuće, u kojoj živi sam, postala je radionica, a sobe podsjećaju na umjetničku galeriju. Oncul kaže kako mu bavljenje umjetnošću dođe poput terapije, a nastojao je i ovom tehnikom na svoj način interpretirati poznata umjetnička djela, naročito iz perioda Osmanskog carstva.
Dodao je kako nije sticao nikakvo obrazovanje iz oblasti umjetnosti, ali da je primijenio savjete prijatelja umjetnika. Oncul se prisjetio kako se stolarstvom počeo baviti 1970. godine.
- U zimskom periodu je bilo manje posla, pa sam grijao žicu na vatri plinske boce, i potom crtao na drvetu. Komšija mi je 1980-ih dao mašinu za termičku obradu drveta. Tada je i bavljenje umjetnošću postalo mnogo lakše. Usavršio sam se vremenom - rekao je Oncul.
S obzirom na to da ne voli sjediti i ne raditi ništa, bavljenje umjetnošću na njega ima terapeutski učinak.
- Kada pravim djelo, prekidam kontakt sa svijetom. Čak i ne primijetim kako vrijeme prolazi. Ovo je posao koji iziskuje mnogo strpljenja, i ako ga ne voliš, ne možeš uspjeti. Nemam srca prodati svoja djela - kazao je Oncul koji je dosad napravio na stotine umjetničkih djela.
Iako mu je to uvijek bila želja, nije mu se ukazala prilika za otvaranje izložbe. Ipak, nada se da će imati mogućnost svoja djela predstaviti istinskim ljubiteljima umjetnosti.
