Na osmom po redu Evropskom klupskom prvenstvu u taekwondou, koje se održava u Zagrebu, bosanskohercegovački takmičari osvojili su 15 medalja. U kategoriji seniora odličan rezultat ostvarila je i ekipa Taekwondo kluba "Novi Grad" koja je ukupno osvojila šest medalja, od kojih četiri sijaju zlatom.

Jednu od zlatnih medalja ponijela je Džejla Makaš (-49 kilograma).

Iako još juniorka, 16-godišnja učenica druge godine Srednje ugostiteljsko-turističke škole u Sarajevu, nakon titule kadetske prvakinje Evrope, postala je i evropska prvakinja u seniorskoj konkurenciji do 21 godine.

- Ovo je treća medalja po redu sa evropskih takmičenja, druga zlatna nakon Španije, a osvojila sam i jednu srebrenu na takmičenju u Istanbulu. Tu su i ostale medalje sa državnih i drugih takmičenja, ukupno ih je 60-ak, pa mi je veliki problem gdje ih sve smjestiti tako da se vide i ne zaklanjaju jedna drugu – govori uz osmijeh ova borbena djevojka.

Džejlina dvije godine starija sestra Ajna također se u kategoriji seniorki takmičila u Zagrebu, ali je u borbi za medalju izgubila od hrvatske predstavnice.

- Osvajačica sam brojnih medalja sa mnogih takmičenja, ali u borbi sa hrvatskom predstavnicom nisam imala sreće. No, to me nije pokolebalo jer sport je takav, nekad dobijaš, nekad izgubiš, a naši treneri nas uče da ovo drugo uvijek treba hrabro podnijeti i nastaviti dalje sa još većim žarom – priča Ajna, učenica četvrte godine srednje škole u Sarajevu.

Iako bezbrižne mlade djevojke, Džejla i Ajna uveliko razmišljaju o budućnosti, pa otkrivaju da kad završe škole, planiraju otvoriti klub taekwandoa.

- Voljela bih biti stjuardesa kad završim školu jer volim putovati, upoznavati nove ljude, krajeve, druge kulture. Nadam se da će mi se ta želja ostvariti – dodaje Džejla.

Pandemija je svima promijenila živote, pa tako i sestrama Makaš. Džejla kaže da joj je proljetos bilo najteže jer u jednom periodu nije mogla trenirati čak dva mjeseca.

- Bio je to šok i trebalo je puno vremena da se vratim u formu. Zamislite da na trenirate 60 dana, a navikli ste to raditi dva puta dnevno. Hvala Bogu to je iza nas i nadam se da više nećemo nikada biti u takvoj situaciji da ne možemo trenirati tako dugo – ističe Džejla.

Pored treninga u svom matičnom klubu, Džejla i Ajna otkrivaju da su pred odlazak u Zagreb dodatno trenirale kod kuće kako bi bile u što boljoj formi.

Za svog trenera Harisa Husića imaju samo riječi hvale.

- Nevjerovatno je koliko se taj čovjek daje za sve nas i trudi se da nas što bolje pripremi za takmičenja. Znamo da svaki naš uspjeh trebamo zahvaliti i njemu, a koliko je ponosan i sretan kad osvojimo medalju ne može se riječima opisati – naglašavaju Džejla i Ajna.

Do kraja 2020. Džejlu ne očekuje nijedno važno takmičenje. No, ona će kaže nastaviti da trenira istim tempom. Za njene sestre seniorku Ajnu i kadetkinju 12-godišnju Ejlu, učenicu sedmog razreda osnovne škole, u decembru čeka Evropsko prvenstvo u Sarajevu, olimpijske kategorije za kadete i seniore.

Do tada tri sestre Makaš, uz svakodnevna treniranja, pokušavaju da ostvare i što bolji uspjeh u školi pohađajući nastavu online. Kada se časovi završe, tri djevojke pomažu i majci u kućanskim poslovima i čuvanju dvije najmlađe sestre, 16-mjesečne Ajšu i Asju.

- Dok je nastava, svaka je u svojoj sobi, a ja pokušavam na sve načine zabaviti Ajšu i Asju da što manje galame kako im ne bi smetale. Na početku pandemije bilo je teško organizirati se, ali sad je sve puno lakše. Puno mi pomažu starije kćerke, a i suprug, jer ne znam kako bih sve mogla sama. Uglavnom ja kuham, a dok to radim, kćerke pripaze na sestre, a suprug je često u kupovini. Ono što nam fali u ovoj pandemiji su druženja sa dragim ljudima, familijom i prijateljima – govori njihova majka Samra Makaš.

Ljubav starijih sestara prema blizankama ogromna je, kaže Samra.

- Kad otputuju na takmičenja, stalno šalju poruke i pitaju šta rade Ajša i Asja i jesu li dobro!? Džejla me je sinoć, nakon pobjede, nazvala iz Zagreba i kazala: "Mama, jednu sam borbu posvetila Ajši, drugu Asji, a svima nama zlato" – ponosno je dodala Samra Makaš.