- Ja sam iz Travnika, gdje sam s porodicom živjela do početka rata, kada smo se preselili u Zenicu. Tu sam 1994. upoznala jednog posmatrača, s kojim sam poslije otišla u Nizozemsku. Bilo je to pred kraj rata – 1995. godine – prisjeća se Nermina.

Njena priča nije tipična izbjeglička, ali u početku život u novoj sredini bio je iznimno težak.

- U početku mi je bilo teško, imala sam 18 godina. Nisam imala familiju, nisam imala nikoga koga znam, nisam imala prijatelja. Ne znaš jezik, ne znaš kulturu i pored toga dolaziš iz Bosne koja je u ratu. U početku je bilo stvarno teško. Veliki oslonac mi je bio Roni i njegovi roditelji koji su nas podržavali. Nakon nekog vremena sam mogla na lekcije holandskog. Jezik mi je išao dobro. Poslije godinu sam završila srednju jer ni to nisam bila završila u BiH. U jednoj sam godini završila dva razreda, nakon čega sam upisala fakultet. Kada studiraš i poznaješ jezik, onda upoznaš dosta ljudi, družiš se i postane ti malo lakše. Bosna mi je nedostajala, a kao i svi drugi, imala sam traume od rata, ali eto, krenulo je, krenuo je tada neki normalan život – govori Nermina.

Studirala je Internacionalni marketing menadžment – višu ekonomsku struku. Politiku u to vrijeme nije voljela jer je, kako kaže, upravo "politika donijela rat u BiH". No onda se na političkoj sceni Nizozemske pojavio političar koji je propagirao nacionalizam, a njegova sve veća popularnost inspirisala ju je da ga mora zaustaviti.

- To je bio prvi nacionalista kojeg sam upoznala u Nizozemskoj. Pošto je postajao sve popularniji, to me je podsjećalo na put koji se nama desio u bivšoj Jugoslaviji – konkretno, govorim o podjeli ljudi. On je puno pričao lošeg o muslimanima, za sve je krivio migrante, i to je mene manje-više plašilo. Onda sam odlučila da ne mogu da stojim sa strane nego da moram da pomognem nekoj stranci koja je protiv toga. Pronašla sam stranku koja je bila u to vrijeme jedina, prema mom mišljenju, koja se borila protiv njegovih stavova. Iako je gubila na izborima sve vrijeme, po meni je bila najbolja jer su imali dobru priču, dobar sadržaj, i pomislila sam: "Ja mogu dobro da prodajem, pa ću i njima pomoći da prodaju tu priču" - kaže Nermina.

U stranku se učlanila sa 2000. na 2001. godinu, da bi poslije tri-četiri mjeseca postala sekretarica. Nakon toga, funkcije su se počele nizati...

- Pošto je na početku stranka bila strašno mala, prijavila sam se za funkciju sekretara odjela u općini gdje smo živjeli, i pošto nije bilo drugih kandidata, nije to bilo teško postati. To tada nije baš bila politička pozicija, nego više u smislu da pomogneš stranci. I to sam radila volonterski četiri godine. Dakle, nije bila plaćena funkcija. Onda smo se preselili u drugi grad kada sam se kandidovala za upravu za provinciju volonterski, i to sam isto radila četiri godine. U međuvremenu u tom drugom gradu gdje smo se preselili, naša stranka uopće nije postojala. Našla sam nekoliko ljudi koji su bili istomišljenici, pa smo skupa otvorili ured te stranke, i radili smo na tome da 2010. izađemo na izbore. I to nam je uspjelo, a pošto smo imali malo ljudi, ja sam se kandidovala na listu i bila na broju dva kada sam ušla u vijeće. I to je manje više volonterska funkcija. I onda poslije četiri godine ponovo smo izašli na izbore, uduplali smo broj sjedišta, i tada smo postali treća stranka u toj općini. Time smo mogli da uđemo u koaliciju, a preko koalicije možeš da postaneš načelnik. To se u mom slučaju prvi put dogodilo 2014. i od tada mi je to pozicija. Načelnica sam bila u nekoliko općina i još sam na toj poziciji – pojašnjava Nermina.

Teme kojima se bavila u svojim mandatima usmjerene su ka budućnosti.

- Na jednoj strani je integracija i emancipacija. Tu se radi o svim onim različitostima koje imamo u društvu, zbog kojih se ljudi ponekad ne podnose ili čak i mrze. Meni je bitno da se ti ljudi nekako spoje, da se bolje upoznaju, da koristimo te različitosti za nešto dobro umjesto da se oko toga nešto borimo. Time mi je obrazovanje najvažnija tema za jedno društvo. Na polju obrazovanja sam dosta toga uradila - izgradnja škole, formiranje integralnih dječijih centara...

I druga tema koja mi je jako važna je ekološki razvoj - da pazimo na prirodu, da pametno koristimo zemlju i njena bogatstva. Puno radim i sa energetskom tranzicijom. U Nizozemskoj se koristi gas i rude, a ja se zalažem da koristimo puno više solarne energije, vjetrenjače, zemljinu energiju. Zato sam napravila programe da se promijeni potrošnja energije na svim poljima. Isto tako ako se radi o sirovinama, da se što više reciklira, da se ponovo koristi, da ne bismo morali da koristimo prirodna dobra. Orijentirana sam na projekte koje se tiču naše budućnosti jer važno je da te probleme riješimo da i buduće generacije imaju život na Zemlji – ističe Nermina.

Da je političarka u BiH, kaže, prvo bi se bavila temama u vezi sa sadašnjošću, koju treba popraviti, da bi se moglo govoriti o budućnosti.

- Situacija u BiH je sasvim druga, probleme koje mi imamo u općinama su puno teže. Mislim da su u BiH teme sadašnjosti puno realnije i pri tome mislim na podjele koje još imamo u zemlji. Problem je što mi nemamo građansku zemlju i jer nam je zemlja podijeljena po nekim religijskim, etničkim osnovama, što nema nikakvog smisla. Naši ljudi sa svih strana imaju nevjerovatne talente i meni je uvijek žao da se ti talenti u našoj zemlji ne koriste. Za razliku od Nizozemske imamo druge probleme da riješimo i onda se možemo okrenuti ka budućnosti – savjetovala je Nermina.