Svjetski dan hepatitisa obilježava se svake godine 28. jula kako bi se povećala svijest o virusnom hepatitisu, upali jetre koja uzrokuje niz zdravstvenih problema, uključujući rak jetre, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

Postoji pet glavnih sojeva virusa hepatitisa-A, B, C, D i E. Zajedno, hepatitis B i C su najčešći uzroci smrti, a 1,4 miliona života se izgubi svake godine. Usred pandemije COVID-19, virusni hepatitis i dalje oduzima hiljade života svaki dan.

Pet glavnih sojeva

Ovogodišnja globalna tema je "Budućnost bez hepatitisa", s jakim naglaskom na prevenciju hepatitisa B (HBV) kod majki i novorođenčadi.

Danas 28. jula Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) će objaviti nove preporuke o sprečavanju prenošenja virusa s majke na dijete.

HBV se može spriječiti među novorođenčadima primjenom sigurne i djelotvorne vakcine.

Čak 290 miliona ljudi širom svijeta živi bez svjesnosti virusnih hepatitisa. Na Svjetski dan hepatitisa, 28. jula, pozivamo ljude iz cijelog svijeta da poduzmu akciju i podignu svijest o pronalaženju "nestalih miliona".

Svake godine se, na globalnom nivou, u cijelom svijetu 28. juli obilježava kao Svjetski dan hepatitisa. Datum je određen na dan rođenja američkog naučnika Berija Blumberga (Baruch Samuel Blumberg) 1925. godine, (28.7.1925.-5.4.2011.), dobitnika Nobelove nagrade za medicinu iz 1976. godine, zaslužnog za otkrivanje hepatitis B virusa i razvoj vakcine protiv njega.

Aktivnosti koje pridonose eliminaciji hepatitisa su podizanje svijesti stanovništva, edukacija i informisanje, testiranje i pravovremeno dijagnosticiranje, liječenje, ciljane prevencije koje se odnose na rutinsko vakcinisanje protiv hepatitisa B, osiguranje kvalitete krvi i krvnih derivata u sistemu zdravstvene zaštite, te prevencija rizičnog korištenja droga (programi smanjenja štete), ističu iz INZ-a.

WHO poziva sve zemlje da zajedno rade na uklanjanju virusnog hepatitisa kao prijetnje javnom zdravlju do 2030. godine.

Sva novorođena djeca trebaju se vakcinisati protiv hepatitisa B nakon rođenja, nakon čega slijede najmanje dvije dodatne doze. Sve trudnice trebaju se rutinski testirati na hepatitis B, HIV i sifilis i po potrebi se liječiti.

Svako bi trebao imati pristup uslugama sprečavanja, testiranja i liječenja hepatitisa, uključujući ljude koji ubrizgavaju drogu, ljude u zatvorima, migrante i drugu vrlo pogođenu populaciju.

Pravodobnim testiranjem i liječenjem virusnog hepatitisa može spriječiti rak jetre i druge teške bolesti jetre.

Usluge prevencije i brige za hepatitis-poput imunizacije novorođenčadi, usluge smanjenja štete i kontinuirano liječenje hroničnog hepatitisa B - ključne su čak i tokom pandemije.

Virusni hepatitis je osmi najveći svjetski ubica, više nego što ih umre od HIV/AIDS-a, tuberkuloze ili malarije.

Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njenih ćelija (hepatocita).

Svi hepatitisi se razlikuju po načinima prijenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u hroničnu upalu tj. hronični hepatitis i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre.

Hepatitis A je zarazna bolest koja se prenosi uglavnom putem konzumacije hrane ili pitke vode koja je zatrovana fekalijama zaražene osobe.

Poznata je pod imenima "zarazna žutica" ili "bolest prljavih ruku". Bolest se sprečava higijenskim mjerama (pranje ruku, osiguravanje zdravstveno ispravne vode, pravilna termička obrada hrane) te vakcinisanjem protiv hepatitisa A.

Hepatitis B i C nazivaju se i “tihim ubicama” – simptomi su vrlo često blagi ili neprepoznatljivi, a bolest može prijeći u hronični oblik s ozbiljnim komplikacijama i razvojem ciroze i karcinoma jetre ukoliko se na vrijeme ne prepozna i ne liječi.

Procjenjuje se da svaki dvanaesti (12.) stanovnik Zemlje ima hronični hepatitis B ili C. Vakcina protiv hepatitisa B postoji!

Vakcina protiv hepatitisa C ne postoji, ali hepatitis C se može izliječiti!

Hepatitis B se prenosi kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama (tj. slina, sperma i vaginalna tekućina) zaražene osobe. Može se prenijeti s majke na dijete tokom poroda. Za sprječavanje zaraze hepatitisom B je važno vakcinisanje te zdravstveno prosvjećivanje opće populacije o sprječavanju spolnog prijenosa (pravilnom upotrebom kondoma), sprečavanju prijenosa virusa zaraženim priborom za intravensko ubrizgavanje droga, korištenju sterilnih instrumenata i jednokratnog sterilnog materijala pri raznim medicinskim zahvatima, navode stručnjaci Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Načini prenošenja

HCV se prvenstveno prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom krvlju. U rijetkim slučajevima može se prenijeti spolnim odnosima i tokom poroda.

Hepatitis C se ne prenosi uobičajenim socijalnim kontaktima.

S obzirom da nema vakcine za hepatitis C potrebno je raditi na zdravstvenom prosvjećivanju (izbjegavanje dijeljenja igala i drugih predmeta, kao što su četkice za zube, žileti ili makazice za nokte sa zaraženom osobom, izbjegavanje tetovaža ili pirsinga u nelicenciranim objektima).

HCV se ne širi ljubljenjem, respiratornim putem (kihanje, kašljanje), hranom, vodom ili socijalnim kontaktom (rukovanjem, grljenjem), stoga osobe koje su HCV pozitivne ne smiju biti isključene iz škole, posla, igre, vrtića i svakodnevnog života.

Hepatitis D se širi kontaktom sa zaraženom krvlju, a nalazi se samo kod osoba koje su već zaražene virusom hepatitisa B. Prevencija se sastoji od vakcinisanja protiv hepatitisa B te zdravstvenog prosvjećivanja.

Na kraju, hepatitis E se uglavnom prenosi fekalno-oralnim putem. Rizik od izlaganja se može smanjiti praktikujuću ispravnu higijenu i sanitaciju, a izbjegavajući pitku vodu koja je došla iz potencijalno nesigurnog izvora.

Koji su simptomi hepatitisa – najopasnije od svega, osoba može biti zaražena, a da i ne zna. U blagoj formi (ako se i pojave) simptomi su umor, tupa bol ispod desnog rebarnog luka, gubitak apetita, bol u mišićima i tetivama, proljev, povraćanje ili žutica (rijetko).

Testirati na hepatitis se trebaju osobe koje uzimaju ili su uzimale opojne druge putem injekcije ili „šmrkanjem“, djeca majki zaraženih HCV-om, osobe rizičnog seksualnog ponašanja, osobe na dijalizi, hemofiličari, osobe koje su primale transfuziju ili su liječene krvnim derivatima prije aprila 1993. godine.

Posljedice nečinjenja ili zanemarivanja ove opasnosti su hronični hepatitis, ciroza jetre, rak jetre, zatajenje jetre – transplantacija, smrt. Zato, testirajte se i spriječite posljedice na vrijeme, poručuju stručnjaci.